Hrvoja Gregurića iz Donjih Zdjelica je javnost upoznala u devetoj sezoni popularne emisije 'Ljubav je na selu' kada je pred kamerama tražio ljubav, a ovaj je veliki ljubitelj životinja još 2014. godine, kako bi skrenuo misli od privatnih problema, pokrenuo Grgin Konak, utočište za životinje.

Danas ih je ondje preko tristo, Hrvoje ih je sve udomio i živi s njima na imanju daleko od civilizacije, a baš svaka od njih trebala je pomoć jer su bile napuštene, bolesne, odbačene.

''Ideja o Konaku počela je kao moj dječački san. Godinama sam želio nešto ovakvo i, nakon rastave braka, mogao sam se ili vratiti majci u Virje ili pokušati ostvariti taj svoj dječački san. Kad sam ugledao ovu lokaciju, rekao sam - To je to! Počeo sam uređivati Konak, što je ujedno bila i jedna vrsta terapije jer rastava braka nije bila ugodna i bilo mi je potrebno maknuti se od ljudi, od svijeta i pronaći svoj duševni mir'', ističe.

Prva životinja koja je stigla bila je noica Biba. Nakon nje je došao poni Miško i polako se pročulo za Konak pa su se ljudi sami počeli javljati, pitati ga bi li mogao udomiti životinje i tako se Konak počeo puniti. Još do danas skoro svakodnevno na Konak dolaze životinje. Uglavnom dolaze ozlijeđene, traumatizirane. Hrvoje je po struci veterinarski tehničar te im pruža i osnovnu veterinarsku skrb, no kako naglašava, njima ipak najviše treba ljubavi i pažnje.

''Cijeli život sam okružen životinjama, volim životinje, a mislim da se i na njima vidi koliko brinem o njima. Sve životinje na Konaku su pitome, mazne i raspoložene, iako su mnoge prošle ružne stvari u životu'', govori, ''Velikim životinjama znam sva imena, to nije problem. Miška i Pepu sam već spomenuo, onda imamo dva praščića Rocky i Rambo, oni su dobili imena nakon što su uspješno otjerali divlje svinje jednom prilikom kad su pokušale provaliti u Konak. Imamo Filipa magarca, američkog mustanga Geronima, ovcu Tonku. S tim da Tonka ima krizu identiteta, ona ne shvaća da je ovca, misli da je mačka i tako se i ponaša. Mazi se s ljudima, prati nas u stopu, otvara vrata, 'krade' čips gostima... Nabrajanje bi trajalo u nedogled, sad nam je već postao problem smišljati imena. Zovu se po likovima iz Ratova zvijezda, po Shakespearovim junacima, imamo Sedmu od Devet, imamo cijelu postavu filma Reservoir dogs – mr. Black, mr. Pink itd. Moj mlađi sin Petar ima poseban dar za imenovanje životinja, točno pogodi koje im ime paše po karakteru'', sa smiješkom prepričava.

Lijepim uspomena na Konaku, govori, ne nazire se kraj, svaki dan s ovim životinjama poseban je i vrijedan pamćenja, no neke se anegdote ipak prepričavaju češće od drugih.

POGLEDAJTE BONUS VIDEO IZ OVE SEZONE 'LJUBAV JE NA SELU':

''Evo, naprimjer, naša gica Pepa. Pepa je živjela u stanu, u Zagrebu, kao kućni ljubimac, nekakvih godinu dana i vlasnici su je doista voljeli. Oni su divni ljudi, ovim putem ih pozdravljam, ali jednostavno nisu više mogli brinuti o Pepi. Od kad je Pepa tu, svake godine s vlasnicima slavimo njen rođendan, Pepa dobije tortu sa svjećicama, s krunom, vlasnica joj ispeče banana bread... A Pepa galopom trči kad vidi svoje vlasnike da dolaze, nije ih zaboravila...Eto, to je jedna od posebno veselih priča'', ističe, a zatim se prisjeća i sudjelovanja u RTL-ovu showu, ''Naravno, i snimanje Ljubav je na selu nikada neću zaboraviti, kao ni divne ljude koje sam upoznao. Snimatelje, urednike, producente...s nekima sam i danas u kontaktu. I doista bih želio iskreno zahvaliti RTL-u jer, zahvaljujući emisiji, za Konak se pročulo jako daleko, čak izvan granica Hrvatske, a kako mi živimo isključivo od donacija, svaki kontakt, svaki novi prijatelj Konaka nam je važan.

A upravo činjenica da se financiraju donacijama, ističe Gregurić, sa sobom donosi i brojne probleme, a svaki je dan nova borba za opstanak.

''Jako je zahtjevno, svaki dan je nova avantura. To doista ne može svatko raditi, a pogotovo živjeti ovdje. Radimo dane otvorenih vrata, organizirano nam dolaze vrtići i škole, ali ulaz na Konak ne naplaćujemo. Radije kažemo da skupe hranu za životinje, sijeno, pijesak za mačke, ampule protiv buha i krpelja i moram posebno istaknuti naše lokalne škole koje imaju škrabice za Konak u kojima skupljaju hranu za životinje. Na Konaku pečemo kestenje, radimo kućice za ptice, za kukce, tako da i djeca odnesu uspomenu u svoju školu'', ističe Hrvoje kojeg posebno vesele posjeti znatiželjne i razigrane djece s bezbroj pitanja i očima punih ljubavi za njegove životinje.

Susjeda nema kilometrima oko Konaka, životinje su Hrvoju glavno društvo, no u grad, ističe, više ne bi nikad je ovdje je istinski svoj i pronašao je svoj mir.

''U gradu nikada ne bih mogao živjeti. Iako i grad i selo imaju svoje prednosti i mane, Konak je dio mene. Naravno da sam ponekad usamljen. Imao sam nekoliko dužih veza i, usprkos početnom entuzijazmu, te su žene brzo shvatile koliko je odricanja potrebno da bi ovdje živjele. Teško se potpuno isključiti iz svijeta i života kojeg su do tada poznavale. Ali nisam odustao od ljubavi. Bez obzira na teške trenutke, moji sinovi i moje životinje guraju me naprijed i potiču da uživam u lijepim stvarima koje čine život. Svatko tko jednom dođe na Konak, taj se i vraća. Nekoliko mojih, sad već prijatelja, znaju ponijeti šator i ostati na Konaku nekoliko dana, da se odmore od grada, užurbanosti, stresa. Ovdje nema telefonskog signala, nema interneta, samo mir, priroda i životinje. Na Konaku je 'hipi spika''', zaključuje Hrvoje.

Više detalje o Grginom konaku te informacije kako im pomoći potražite na njihovom Facebook profilu: https://www.facebook.com/grginkonak ili na web-stranici https://grgina-arka.hr/doniraj/.