Jasmina Bosančić u showu 'Ljubav je na selu' bori se za srce farmera Miroslava, a gledatelje je oduševila svojim pjesništvom. "Razgovor je s tobom kratak, ti mi dođeš kao matematički zadatak", tepala je svome farmeru. Za RTL.hr je otkrila svoje želje, nadanja, ali i zašto je promijenila pogled na život. 

Kakva si bila u školi?

U osnovnoj i srednjoj školi bila sam prava štreberica. Obožavala sam školu. Završila sam opću gimnaziju i to mi je bilo najljepše doba u životu zato što sam imala odličnu ekipu u razredu i općenito u generaciji i predivne profesore.

Jesi li išla na fakultet?

Išla sam na Fakultet političkih znanosti gdje sam studirala politologiju, no to je bio moj drugi izbor. Ja sam zapravo htjela studirati dramaturgiju na Akademiji dramskih umjetnosti, no tamo nisam prošla. I onda sam tu godinu, kako sam pauzira i pripremala se ali baka mi je bila tad teško oboljela i onda sam se nekako više njoj posvetila i nije mi se dalo te godine ići na prijemni pa sam onda upisala politologiju. Kada bih opet išla na faks odabrala bih Fakultet političkih znanosti u Zagrebu.

Kakvo je bilo tvoje odrastanje?

Odrastanje s tatom, bakom i djedom mi je bilo fenomenalno. Nije mi nikad išta falilo, ni u duševnom ni u materijalnom smislu. Baka i djed su bili čak stroži nego tata.

Čime se baviš?

Spletom okolnosti moj hobi - književnost mi je postao poziv. Najviše od svega volim pisati. Voljela bih da mi se ostvari san i da smo od toga živim. Znam da kažu da se u našem društvu ne može živjeti od pisanja, ali ja smatram da se može. Razmišljala sam i o uzimanju poticaja sa Zavoda za zapošljavanje i pokretanju nekog svog posla. Mislim da ću to i realizirati.

Koja su ti područja interesa?

Odmalena volim općenito umjetnost. Moja prva ljubav je bio suvremeni ples, no spletom nekih okolnosti to se nije nikad ostvarilo. Jako volim kazalište i pisati sam počela zapravo zato što nisam točno tada u djetinjstvu znala čime bih se ja to jednog dana u kazalištu mogla baviti. I onda mi se nekako učinilo možda pisanje. Prva stvar koju sam napisala je bila jedna priča o istinitom događaju. Moj djed je hranio gicu i šešir mu je pao u napoj i gica je to zgrabila i djed je zgrabio šešir i onda su se natezali. Na kraju je gica bila snažnija i pojela je šešir. I to me potaknulo tri godine kasnije da krenem osmišljavati priče.

Što ti je nadraže od napisanih djela?

Najdraža od mojih svih pjesama je Poklonit ćemo mladost" gdje govorim upravo o svojoj generaciji i o tome kako zbog društva u kojem živimo naša mladost nije onako idealna. Nekako smo zapravo jako tužni i nemamo sigurnu egzistenciju, ne možemo ostvariti svoje potencijale, svoje životne ideale jer, nažalost, socioekonomski razlozi nam to onemogućuju. Ja sam uvijek optimista, vjerujem da će se popraviti.

Kakve su nove generacije mladih?

Imam dojam da su mlađe generacije apolitične. Ja mislim da se trebaju više angažirati i više boriti za sebe. Upravo zato ja nisam htjela otići u inozemstvo. Nije rješenje da spakiram kofere i u tuđem svijetu budem sluga i tamo tražim sreću. U svojoj domovini mogu pronaći način da živim. Ne da preživim, nego baš da živim dostojanstveno kao čovjek. Svaka sloboda u životu se mora izvoljevati vlastitim snagama, ona ne dolazi servirana na pladnju. Ja imam u sebi puno borbenog duha i ne posustajem.

Imala si i neke zdravstvene probleme...

Pa to su bili dugogodišnji zdravstveni problemi koji su se malo zakomplicirali. Ali to me iskustvo potaknulo da malo promijenim svoja određena uvjerenja. Nisam se ja toliko uplašila te operacije i svega, nego je to meni bio šok saznanje da sam skoro umrla. Tek tada sam shvatila koliko je život kratak i krhak, jer uvijek mi se činio kao da je jako dug te da za neke stvari ima jako puno vremena. Onda kad sam to doživjela shvatila sam da je život prekratak, bez obzira na to koliko se on nama činio dugačkim i beskonačnim.

Zašto si se prijavila u 'Ljubav je na selu'?

Ono što je interesantno je da je mene pokojni otac uvijek nagovarao da se prijavim u ovu emisiju, jer ju je on obožavao gledati. No ja sam uvijek bila veliki introvert i meni je zbog te neke povučenosti to bilo neugodno kako ću ja sad na televiziji nešto izvoditi da mene gledaju. Meni je lakše napisati nego li da ja nešto izvodim. Ali sam se odlučila uhvatiti u koštac s ovim izazovom i ovo je odlično iskustvo. Mogu reći da je ovo meni kao neka vrsta psihoanalize same sebe, ali i drugih ljudi. Trebalo mi je u početku da se naučim kuda trebam gledati kada je kamera upaljena. I ono što je interesantno je to da ja nikada nemam tremu u nastupu uživo jer sam imala puno puta priliku recitirati svoju poeziju pred mnoštvom ljudi. Ali kad sam prvi put stala pred kameru dogodilo mi se velika trema. To mi je bilo jako čudno jer tu nema ljudi puno, već samo par ljudi pa bi valjda strah trebao biti manji, ali ne znam.. meni je bilo čudno da govorim u nekakav aparat.

Cijeli intervju pogledajte u nastavku. Novu epizodu showa 'Ljubav je na selu' pogledajte u srijedu od 21.15 sati na RTL-u, a nova epizoda dostupna je i na platformi Voyo, 24 sata prije prikazivanja na televiziji.