Kandidatu 'Ljubav je na selu' Damiru Topleku nedavno je preminuo otac, a za RTL.hr je progovorio o prvim blagdanima bez njega i svojoj novogodišnjoj želji.

Damire, što ti je tvoj otac značio u životu?

Kažu da otac može biti svatko, ali tata ili tatek, kako ja tepam svom heroju i štitu kroz moj život, može biti samo jedan, i to je prava istina.Samo omn, tatek, želi da budeš bolji u životu od njega, samo on, a upravo moj tatek je bio takav, dobar čovjek, dobrog srčeka, pun ljubafi i razumijevanja, uvijek nasmijan od uha do uha, pravi veseljak, koji me je držao kao kap vode na dlanu, otkad sam se rodio, pa sve dok ga dragi Božek nije uzeo k sebi, vjerujem na bolje mjesto.

Jesi li imao podršku od svojih najbližih, budući da živimo u trenucima, kako ti kažeš, kada empatija više nije riječ u našim rječnicima?

Zahvalan sam dragom Bogu, što sam u ovim trenucima, koji su trajali kao vječnost, tuga i bol, paranje srca na dva dijela, praznina u kući, nedostatak njegovih riječi i njegov miris, imao par savršenih prijateljica, još savršenijeg srca, i moram ih spomenuti, zaslužile su, a to su Dijana, Darija, Jasmina, Maja, Stela, Melita i Klaudija, koje su me spasile u ovim ludim trenucima za mene, u kojima sam plakao danima i noćima, gledao naše zajedničke slike, listao albume, i borio se sam sa sobom. Dale su mi maksimalnu podršku i uvjerile me da ja moj tatek sada na puno boljem mjestu, i povjerovao sam im i zato im hvala  od srca. Puno smo pričali o ovome svemu, razmijenili brdo poruka, dotakli se našeg Božeka, Isuseka i Duheka Svetoga, i na kraju shvatili, da je moj tatek odradio sve što je trebao odraditi ovdje na Zemlji, i da ga je dragi Božek pozvao k sebi, i da će upravo on biti moj i mamin novi, veseo i uvijek nasmijan anđeo,koji će paziti na nas i voditi nas kroz život, i bit će naše svjetlo u tami, i tu je, preko noći, sva ona luda bol nestala, sva ona luda bol nestala, i onda sam shvatio da vjera, nada i ljubaf rade čuda!

Jesi li imao priliku oprostiti se od tvog, kako ga zoveš od milja, tateka?

Imao sam privilegiju i čast, pozdraviti se s tatekom kada je bio u bolnici na intenzivnoj, u komi, i tu mi je dragi Božek još jednom dao priliku da se kroz tih par dana oprostim s njim, držao sam ga za ruku, stavio mu bombone u ruku, koje je obožavao, da mu budu tu, pri ruci, milovao ga po licu i šaptao mu na uho, da ga volim, da mi fali, da ga nikada nećemo zaboraviti, da ćemo stalno moliti za njega, slati mu svu moguću ljubaf, da njegov put u vječni život, bude lakši, da mu Bog oprosti sve grijehe, i da će nam biti u mislima svakim danom. E tu sam ispakao sve suze svijeta, ali vrijedila je svaka. Tražio sam, da mu na postelji svećenik da posljednju pomast, te ga razriješi svih grijeha na ovozemaljskom svijetu, a na samom pogrebu sam mu pročitao svoju poslijednju pjesmu, pod nazivom "Tatek, fest mi fališ!",  koju sam napisao samo za njega, te mu uputio još i par lijepih riječi na samom ispraćaju, jer morate znati, da je svaka izgovorena i neizgovorena riječ bitna, svaka, i neka, zaslužio je. 

Nakon što si se isplakao, dobio vjetar u leđa od najbližih, vjerojatno bi i tvoj tatek, to volio, da kreneš dalje, kakav je plan za nadolazeće Blagdane, Božić i Nova Godina?

Božićne blagdane ću provesti, naravno s mamom u miru, razgovarajući o njemu i planovima za budućnost bez njega, uz dobru maminu hranu i fine kolače, čaj, kuhano vino, gledajući samo pozitivne stvari na TV-u, uz dobru muziku, ugostiti par dobrih i iskrenih prijatelja i prijateljica, i sjetiti se njega u svakom mogućem trenutku, zaslužio je. Telefon sada puno zvoni u ovakvim trenucima, pa nas stalno netko podsjeća da ga nema, tatek će puno faliti, njegov smijeh, miris, prisutnost, kuća je praznija, fali taj njegov veseo duh, koji je imao, evo i sad plaćem, ali znam da me gleda i govori mi: "Samo pozitiva sinek moj, tu sam, ne gubi duh, vjeru i nadu, pazi na mamu i vidimo se svakako gore, na naljepšoj zabavi ikada, kod našeg gospodina". Tužno je sve to, nedostajat će mi njegova svakodnevna pitanja, tko će sada kada dođem s posla, pitati me kako je bilo kod Kolara na poslu, što nam je mama skuhala za ručak, kada ćeš me obrijati i ošišati, sitnice, bez kojih će moj život biti prazniji i teži. Nakon što doma sa mamom provedem božićne blagdane i Štefanje, malo ću se morati maknuti, zdravlja radi, pere me neka depra, izgubio sam pet kilograma, a i ja jednostavno nisam takav, uvijek sam nasmijan, pozitivac i veseo, a i mama vidi da mi treba neki odmak od ove svakodnevnice. Mama je također nevjerojatna, puna ljubafi, koja evo i sada u ovim teškim trenucima, misli na mene, više nego na sebe. Evo, upravo danas mi je to i sama rekla, da krenem dalje, da bi to i naš  tatek htio, jer već dva, tri tjedna nigdje ne izlazim, jednostavno ne mogu, nemam volje, sve mi je bezveze, misli su samo usmjerene na tateka i mamiku, tako da ću ipak na par dana za Novu godinu sa Stelom otići u Split, s kojom imam neki sličan i dobar đir, kod svog dragog prijatelja Borisa, koji će nas ugostiti i isplanirati događanja, zasigurno ćemo obići malo Advente i u Solinu i Trogiru, te ćemo tamo provesti Novogodišnje praznike, dobra hrana i pokoja čašica vina neće škoditi, a i mami treba malo mira i da je sama, jer je ona upravo takav tip, voli mir i voli biti sama. Ono što nas veseli, i Borisa i mene, je da je Stela obećala da će nam za sam doček spremiti, ni više ni manje nego, Schwarzwald tortu s ekstra količinom čokolade, a što Stela obeća, vjerujte mi, to vrijedi sto posto. Kad se budemo vraćali prema doma, nakon što proslavimo Novu Godinu u Splitu, još ćemo četiri dana stati u prekrasnoj nam Bosni, u Bihaću, imamo rezervaciju, odnosno smještaj u jednom hotelu, i tu se još dodatno napuniti dobrom vibrom i energijom i nadam se sa puno nove snage, krenuti prema doma, i tu mega energiju prenijeti na naše mame i tate, i pokušati je zadržati što duže.

Moj savjet je svima, cijenite mame i tateke dok su tu, jer samo oni vas vole najviše na svijetu, zagrlite ih svaki dan, poljubite i recite im da ih volite, jer kad ih ne bude više, biti ćete ispunjeni i jako dobro ćete se osjećati, jer ste ima dali sve kad su bili tu s vama, pišem iz iskustva, vjerujte mi.

Koja su tvoje želje za blagdane?

A tu, onda  ide moja želja za Božić, a to je pronaći srodnu dušu, ljubaf svog života, djevojku za smijeh, za putovanja, za poljupce, za zagrljaje, za dodire, za sreću, jednostavnu i dragu, spontanu, energičnu i prije svega, dobrog i iskrenog srca! 

Novogodišnja želja mi je, a i imam osjećaj da nam to upravo sada treba, a to je neko novo društvance u kući, kuća je velika i nekako je sada pusta, praznija, pa mi je neki plan, uzeti malog peseka, mislim da će i mami biti lakše, vesela razonoda, da si malo zaokupiramo naše misli i srce. Želja mi je da poslije nove godine udomimo ili uzmemo malog kućnog peseka, ili maltezera ili pudlicu ili pomeranca, malu kuglicu ljubafi, da nas uveseljava, skače oko nas, da širi ljubaf, da je kuća veselija, možda čak i dva, zašto ne, što više ljubafi, to bolje. Mama je malo skeptična, ali kad bude tu, kad ga zavolimo i on nas, kada nas bude gledao onim malim slatkim okicama, i kada rastrga sve papuče po kući, haha, mislim da će se sve posložiti kako treba. A i tatek bi sigurno to htio, on je obožavao životinje, imali smo nekad i svinjice, i zečeve, i kozice, i kokoške, i peseka, tako da vrijeme je da se opet vratimo na ono staro.

Damire, imaš kakvu poruku za kraj?

Ljudi, na kraju, samo da nam svima čestitam Sretan Božić i Novu godinu, da slavimo u vjeri, nadi i ljubafi, i da se konačno skupimo kao nikada do sad. Trebamo se truditi da ne nestane ono sve lijepo za što vrijedi živjeti, a što je to, već i ptice na grani znaju, samo ljubaf!

Propuštene epizode 'Ljubav je na selu' gledajte na platformi Voyo!

POGLEDAJTE BONUS VIDEO OD 'LJUBAV JE NA SELU':