Amra Ahmetović je za RTL.hr progovorila o svom odrastanju, otkrila je što joj je bio san i čime se bavi u Jablanici.

Ispričaj nam nešto o svom djetinjstvu.

Ja sam zadovoljna sa svojim djetinjstvom jer sam u djetinjstvu naučila puno toga što recimo danas bogata djeca kada imaju sve ne mogu naučiti. Živjela sam u siromašnoj obitelji u to vrijeme. Mislim ja imam 28 godina i obišla sam cijelu BiH sa svojim roditeljima pošto što se oni bave izradom posuđa. 

Kao malo dijete odeš u vinograd i odradiš malo posla i zaradio si. Vrlo je važno da odmalena shvatiš, to je ono što sam ja iz svog iskustva naučila, što je zanat, a što profesija i kako je to kada se zarađuje odmalena za sebe, ali uz pomoć roditelja. Ne kažem sad da su mene roditelji negdje ostavili na putu, nego oni su bili tu i odgojili su me. Bez obzira kakvi oni bili, ja im se ovim putem zahvaljujem, odnosno majci jer otac mi je preminuo. Drago mi je da sam tako odgojena, a ne kao neka bogatašica. Ovim putem ne vrijeđam bogataše, ali ipak bi trebali naučiti kako se nešto kuha, pegla, kako se nešto radi i jedna najbitnija stvar kome možeš reći ćao, a kome ćao što ima, a s kim samo šutiš i pogledom ga pozdraviš. Vrlo je važno u djetinjstvu imati taj neki karakter. Mudrost se uči kroz život. Ja smatram da svako dijete, pa čak i ono s ulice treba otići u školu,, a ne da se pati. Ako roditelji danas nude sve djetetu jer danas imaju sve, nemojte zaboraviti da to dijete kad-tad će ostati samo. Zašto samo, jer roditelji ne znaju hoće li to dijete naći sebi ženu, hoće li imati djecu... to se nikad ne zna. I glupo je da netko ne zna oprati suđe, što je spužva i tako dalje. I onda ostaje doslovno invalid.

Što ti je san kojim si se htjela baviti u životu?

Ja volim prirodu i uživam u njoj. Volim učiti sve. Mogu pronaći sebe bez obzira na to što radila. Najviše volim putovati, koliko mi mogućnosti to dopuštaju. Volim gledati svijet i upoznavati ljude i procjenjivati ih kakvi su. Da vidim što to postoji tu na zemlji, što nam je to Bog dao, kakvu nam je priliku dao da uživamo, a ne da se nerviramo.

Imaš li savjet za gradske ljude kako da se povežu s prirodom?

Ljudi u velikom gradu, sad ću vam ja to opisati nekako kratko svojim riječima, žive u stanovima jako lijepo. Ako imaš obveze, fakultet, to je lijepo na jednu stranu. A na drugu, smatram da ipak mogu nedjeljom otići na neki put, doći u prirodu, jer u gradu nema toliko čistog zraka, nema tog balansa. 

Recimo, ljudi kad dolaze iz nekog velikog grada pa dođu negdje u prirodu, oni ne mogu doslovno odmah osjetiti prirodu. S prirodom treba imati malo komunikaciju. Morate ju doživljavati i voljeti kako biste ju osjetili. Morate uživati u pogledu da bi komunicirali s prirodom. Priroda može biti lijek, a može biti i otrov.

Jesi li takav odnos s prirodom razvila odmalena?

Da, volim putovanja, volim sve što je u prirodi. Ja volim štedjeti, ne volim zagađivati prirodu jer priroda je naša majka. Recimo, ja u autu imam plin i neko suđe i kada idem negdje, pošto ja stalno negdje putujem, nekad i sa svojom obitelji. Ako nemam u autu, ja te stvari stavim u svoj ruksak i idem negdje. I onda tako, stanem pored nekog potoka, rijeke i napravim si kavu. Ovako vani spavati isto je lijepo. Lijep doživljaj... voda ima svoj ritam, svoju muziku... Ljudi koji snimaju to dobro znaju, što znači taj zvuk vode. Voda ima svoju glazbu, to treba doživjeti. Kao netko tko ima previše stresa, a nema s kime pričati, to je najbolje s prirodom.

Reci nam nešto što bi voljela ispričati drugima. 

Ja sam u svom kantonu, recimo Romkinja koja je najobrazovanija i radi u vijeću ministara i radim sve što treba. Tako da sam zadovoljna i izborit ću se za svoj narod na neki način, koliko god ja to budem mogla i dat ću sve od sebe da moji državljani Romi žive malo bolje. Nije problem da oni idu u školu i da imaju zdravstvenu zaštitu, već je problem zaposlenje. Mislim da bi se trebalo raditi na zaposlenju. Najbitnije da se barem malo dogura osoba koja je te populacije koja ima svoju obitelj i koja je željna posla i koja ima svoje neke ideje da može tamo to negdje predati pa da mu se pomogne pa da on sam pokrene. 

Ja se apsolutno ne sramim toga što jesam. Zaista sam sretan što nisam rođena, što me Bog nije poslao u većini nego u manjini. Sretna sam što me Bog poslao tim roditeljima i što ih je usrećio sa mnom i što ja imam ovakav život. Meni moji roditelji nisu branili neke stvari koje obično roditelji brane. Zato što sam bila dobro dijete, oni su meni dozvolili doslovno sve, a ja sam izabrala školu, ja sam izabrala posao i snalažljiva sam. Zaista sam sretna što sam ovako ispala.

Show 'Ljubav je na selu' gledajte na RTL-u i platformi Voyo!