Dugogodišnja RTL-ova istraživačka novinarka Marijana Čikić djelom je autorskog tima dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak'. Nove epizode ovog hvaljenog RTL-ovog projekta stižu ekskluzivno na platformu Voyo od 28. listopada! RTL-ovi profesionalnci bave se mučnim ubojstvima Srđana Mlađana, koji trenutačno služi svoju kaznu u zatvoru. Marijana je ta koja je istraživala cijeli slučaj, provela sate i sate na terenu, ali i priznaje - povezala se s tragičnim ljudskim pričama. To su ljudske sudbine za koje se nadamo da ćemo ih samo gledati u filmovima, no nažalost, nešto takvo dogodilo se i u našem susjedstvu. O prvoj epizodi, opsežnom istraživanju i otvorenim pitanjima, govorila je za RTL.hr.
Kako ste pripremali nove epizode'Dosjea Jarak'?
Kod ovakvih formata je poprilično važna priprema jer je ovo jako ozbiljna i zahtjevna emisija. Trebaš se bazirati isključivo na činjenicama, a da bi se na njima bazirao, to znači kopanje i kopanje po uglavnom sudskim arhivama da bi do tih činjenica i došao, jer ono što smo primijetili kad se dogodi ta neka situacija, mediji krenu izvještavati o tome s informacijama kojima tada raspolažu, ali zapravo tada još nemaš dovršena vještačenja, ni psihološka, ni forenzička i zapravo ideš s nekim informacijama koju si čuo te koje su ti u tom trenutku relevantne. No, kada uđeš u spis i malo dublje kopaš, shvatiš da su to jedine točne informacije, a to je proces koji traje. Ljudima epizoda prođe vrlo brzo, a nisu zapravo svjesni koliko truda iza toga stoji. Prvi dio svega toga je istraživanje. Naravno, moraš razgovarati s relevantnim sugovornicima, ali opet je i to njihov subjektivni dojam. Opet se moraš bazirati na faktima i na spisima, a tamo postoje stvarno čuda. Možda zvuči dosadno jer dođeš tamo u neki ured, oni ti donesu papire, primjerice, u slučaju ubojstva Ive Pukanića to je bilo more papira i tada ti naučiš svu moguću tehniku brzog čitanja, selektiranja bitnih informacija, slikanja, odnosno skeniranja stvari za koje znaš da će ti biti važne i poslije. To si sve iskopiram, dođem kući pa sjednem doma u krevet, uzmem kavu i krenem ponovno listati i podcrtavati. I opet se, znaju i kolege, vraćamo sto puta na te iste stvari. Znači, kad god je neka činjenica u pitanju, Dario obično pita kad je to točno bilo i bez obzira što ti je u glavi informacija, ja i dalje sebe čekiram u smislu da uđem u spis i pogledam iako smo si čak i neke šalabahtera radili za stvari za koje znamo da će nam biti nužne. Uvijek je taj spis negdje kraj nas. Uglavnom, priprema i istraživanje je užasno velik dio ovog posla.
Osjećate li privilegiju što radite na ovakvom projektu?
Osjećam privilegiju i istovremeno sam iskreno i beskrajno tužna što takvih prilika za novinara ima sve manje. Nažalost, sve je postalo konzumeristički, brzo i tko će prvi donijeti informaciju. I svaka čast svakom nakladniku koji daje priliku novinarima da se na taj način izražavaju. U redu, mi se trenutno, recimo, bavimo s pričama koje su se dogodile, ali ti i dalje tu uvijek donosiš neke nove trenutke. Dogodio se i protok vremena i puno stvari se u međuvremenu dogodilo čime se mediji nisu bavili. Jednostavno im možda nije bilo zanimljivo pa ćemo možda i te neke stvari izvući van i sigurno donijeti neke nove informacije.
Kako ste pristupili priči o Srđanu Mlađanu - rođenom ubojici?
Znali smo da moramo raditi tu priču, ali nakon prva dva, tri telefonska poziva prema ljudima za koje bi svi mislili da će se odazvati, uhvatili smo se za glavu. Prvo smo rekli kako bi se time mogli baviti u dvije epizode s obzirom na to kakva je priča, a onda kad su nas ljudi počeli odbijati zbog straha, onda smo počeli razmišljati hoćemo li mi uopće imati dovoljno sugovornika za jednu epizodu jer znamo da materijala za dvije imamo, imali bi vjerojatno i za više, ali ti moraš imati ljude koje će ti to htjeti ispričati. Volim sjesti u auto i otići na teren jer, možeš zadobiti povjerenje ljudi preko telefona, što nam se događalo i hvala tim ljudima koji su na prvu kad bi se čuli sa mnom i nakon deset minuta razgovora uspjeli dobiti to povjerenje Moram priznati, puno je lakše sada u novim epizodama, nego na početku. Ljudi su shvatili da smo s užasno velikim pijetetom išli prema svim ljudima koji su sudjelovali u snimanju. No, drugačije je kada dođeš pred te ljude, oni te vide, upoznaju i mogu te pitati apsolutno sve što ih muči, što ih zanima i kad zadobiju tvoje povjerenje. Ne mogu se zahvaliti dovoljno svim tim ljudima, a stvarno ih je u ovoj epizodi bilo puno. No, neki ljudi su se predomislili. Baš je bilo zahtjevno, pogotovo kad se radi o žrtvama i obiteljima žrtava. Ti dobiješ tu njihovu stranu priče koja bude toliko autentična te ti bude žao da to ne izađe van, da to ostane samo između vas dvoje. I opet kažem, ne mogu im se dovoljno zahvaliti što su nas ipak na kraju podržali, i nas, i sebe i tu priču i intenciju koju mi imamo s ove dvije epizode.
Razgovarali ste i s roditeljima Srđana Mlađana...
Lako je naći ljude koji o njemu mogu svašta ružno reći. Nakon svega što je napravio to je za očekivati. Teško je naći nekoga tko može zauzeti njegovu stranu. On sam kao takav, s obzirom na to da je u zatvoru, ne može. Nekako je logično bilo da se obratimo njegovim roditeljima koji su već medijski istupali pa nije bilo toliko neočekivano i grubo da ih nazovemo. Recimo, ja sam tu imala neku unutarnju dilemu. To su roditelji koji imaju sina jedinca, taj sin je s 16 godina već ubio dvoje ljudi bez ikakvog razloga. S 20 je ubio trećeg čovjeka. U zatvoru je skoro cijeli život. Kako pristupiti tim roditeljima? Kontaktirala sam ih nakon što sam pročitala spis. To nije bila ona klasična priča o roditeljima zlostavljačima, gdje bude maltretiranja u obitelji. Da, oni su mogli biti možda malo više angažirani oko njegovog odgoja, mogli su možda neke stvari prevenirati, ali zapravo su to bili dvoje ljudi koji su imali svoje mentalne i socijalne alate, da to tako nazovemo, s kojima su upravljali kad su ga odgajali.
POGLEDAJTE I INTERVJU S ANDRIJOM JARKOM:
Htjela sam doći pred njih upravo zbog toga da me vide i da shvate da ne dolazim s lošim namjerama te da bi smo samo htjeli čuti njihovu stranu priče te zapravo preko njih i njegovu jer su oni s njim u kontaktu. I sjećam se, bila je ružno vrijeme. Došla sam pred kuću, padala je kiša. Znaš, nitko baš ne voli novinare pred vratima, pogotovo kad je kriv ili kad je na suprotnoj strani od pozitivne. Onda sam nazvala, da kažem da sam ispred kuće, da ako su voljni da porazgovaramo bez ikakve obaveze, bez ikakve fige u džepu, bez ikakvog snimanja tog razgovora i ičega. Javila se mama, vidno uzrujana, a ja sam uspjela reći tko sam, što sam i da radimo za 'Dosje Jarak' priču o Srđanu i da bi voljela da se vidimo. Da sam im pred kućom... Žena je bila uzrujana, vikala je na mene, govorila da ih zlostavljamo već dvadeset i nešto godina, a pri tom ne misli na nas osobno, nego na novinare kao takve, da je ona teško bolesna i da me moli da je pustim na miru da umre. I poklopila slušalicu. Žena je 20-ak dana nakon toga umrla. Kasnije sam doznala da je žena bila teško bolesna.
Cijeli intervju pogledajte u videu!
Ne propustite – nove epizode 'Dosjea Jarak' stižu ekskluzivno na platformu Voyo od 28. listopada!
