Jedna od kandidatkinja 'Ljubav je na selu' je Lena Strinavić iz Brodskog Stupnika, mjesta u blizini Slavonskog Broda. Trenutačno se u showu bori za Antino srce, a dosad se istaknula zbog svog vedrog karaktera. Ova žena iza sebe ima tešku priču. Naime, u Puli živi već 18 godina, ondje je odgojila svog 19-godišnjeg sina, a u showu je podijelila i to da je volonterka. Za RTL.hr ispričala je kako je ostala trudna u četvrtom razredu srednje škole, kako se razvela i trbuhom za kruhom stigla na more te od korisnice humanitarne udruge postala aktivna volonterka.

"Vrlo mlada sam ostala trudna, u četvrtom srednje. Prije toga sam dečke uvijek opisivala kao 'privjeske za ključeve', nešto što nam nije potrebno. Ali onda su proradili hormoni... Imala sam 19 godina. Sjećam se da sam majci Ani koja je radila u šumariji poslala poruku 'Čestitam, postat ćeš baka', a ona ju nije ni vidjela. Kad sam je upitala je li pročitala moju poruku, rekla mi je da joj je pokažem - moji roditelji su mi podrška od početka. Bio mi je problem reći tati, ali onda sam mu rekla da će postati djed, a on mi je rekao: 'Kćeri, a to je tvoj problem, nije moj'. Udala sam se za oca svog djeteta kad sam bila u sedmom mjesecu trudnoće. Trebalo je to biti malo vjenčanje, a na kraju smo imali preko 200 gostiju. Moj, sad već bivši muž, je u to vrijeme bio student, iz Kutine. Naš brak je ubrzo počeo pucati - nakon što se rodio moj sin Patrik. U godinu dana sam se udala, rodila i rastala. Vratila sam se svojoj obitelji, a odjednom sam dobila priliku otići raditi sezonu na more. Prvo sam radila u Funtani, zatim u Vrsaru i na kraju završila u Puli. Radila sam u mesnici i u Uljaniku... Moj sin je za to vrijeme bio s mojim roditeljima", rekla je Lena.

Nakon godinu i pol dana ušla je u novu vezu i vrlo brzo sjela na autobus i dovela sina u Istru. Patrik je od tad s njom. Preselila se k novom dečku zbog financija jer je u to vrijeme imala samo izvansezonsku plaću pa nije mogla plaćati stan. Upisala je Patrika u vrtić u Puli i nastavila graditi svoj život daleko od kuće.

"Nakon što je ta moja veza pukla, ja sam se pokupila s djetetom i otišla. Sjećam se da su taman bili ljetni praznici, Patrik je završio treći razred osnovne škole. Mjesto gdje sam radila preko sezone obećavalo mi je i posao preko zime, no od toga nije bilo ništa. Nisam stajala dobro financijski. Jedna cura, tad je bila studentica, mi je dala broj od Igora Loparića iz udruge 'Naš san, njihov osmijeh' . To je udruga koja je sad u trećem mjesecu proslavila 13 godina djelovanja. U tom periodu života zaista nisam imala ništa i jednostavno sam smogla snage i nazvala taj broj. Igoru sam objasnila da sam došla s djetetom, da sam bez primanja, da sam bez plaće... On je meni donio i hranu i higijenske potrepštine - sve ono što mi je bilo potrebno za nekoliko mjeseci života. Mi smo odmah kliknuli i ja sam bila njihov stalni korisnik. U početku se dobije stvari za oko dva mjeseca, a kasnije na mjesečnoj bazi. Uspjela sam pronaći posao, no udruga mi je i dalje pomagalo kad bi zaškripilo. Moj Patrik je slavio rođendan i njegova jedina želja je bila da ima bicikl. Ja mu ga nisam mogla kupiti. Udruga mu je u 'Zemlji zabave' organizirala proslavu... Znači ja jednu kunu, ma jednu lipu nisam dala, a bilo je tu svega. Pića, grickalica, torta i bicikl. Jedan čovjek je odlučio kroz udrugu mome sinu pokloniti bicikl. Ima dobrih ljudi na svijetu", ispričala nam je Lena.

Patrik je išao u školu, a Lena je radila gdje je mogla kako bi im omogućila bolji život.

"Prije par godina Patrik je trebao nove školske knjige za koje ja nisam imala novaca, iako sam radila. Plaća mi je bila jako mala i nisam mogla poplaćati sve i uz to kupiti nove knjige. Nazvala sam Igora i rekla mu što se događa, a on mi je rekao da odem do knjižara i ondje rezerviram knjige na ime udruge. Rekao mi je da će ih on nakon posla otići kupiti i donijeti mi ih. Patrik je u ponedjeljak, prvi dan škole, išao bez knjiga, a u utorak je imao knjige. Pričala sam s mnogo majki koje su bile u sličnom problemu ali ih je bilo sram potražiti pomoć. Ljudi iz moje ulice skupili su novac i dali mi ga da kupim Patriku što mu je potrebno za školu. Sjećam se da sam se rasplakala", priča Lena.

Naglasila je i koliko je bitno pitati za pomoć ukoliko nam je potreba, u takvim situacijama nema mjesta sramu ili strahu.

"Ja sam osoba koja će dati i pitati, ako mi treba. Kuhinja u kojoj sam kuhala u showu 'Večera za 5 na selu' je poklonjena kuhinja - nju sam dobila preko prijatelja. Ja živim od dobrote drugih ljudi. Vjerojatno je u meni zato toliko usađena ta potreba da pomažem i drugima. Uskoro sam i sama tu i tamo počela volontirati, a prije par godina udruga je imala inicijativu u kojoj su obilazili županije. Jedna od županija je bila i moja, Brodsko-posavska. Tu sam bila u kontaktu s mamom jer sam pakirala pakete pomoći. Mamu sam tražila da mi nađe ljude koji su potrebiti".

Razorni potres koji je pogodio Petrinju bio je prekretnica u Leninom životu koja je nakon toga i službeno odlučila postati volonterka i pomoći svima kojima je pomoć potrebna. Ispričala nam je kako je došlo do toga.

"Nakon toga se dogodio potres u Petrinji i tu je meni došao upit da pomažem ljudima. Tada nisam znala kako da pomognem pa sam se ponovno obratila udruzi. Sljedeći dan sam cijeli dan skupljala podatke o stvarima koje su potrebne ljudima - od brojeva patika do brojeva hlača... Ma svega. Ljudi su došli iz Petrinje i trebala im je pomoć i tako smo krenuli - otvorili smo skladište i ljudima smo s dva auta vozili što im treba. Igor je tad vidio da ja znam dosta ljudi i pitao me želim li i službeno postati njihov volonter. Ja sam pristala i tako je to sve krenulo. Ja sam to doživjela na vlastitoj koži... Kad ti dođeš u obitelj, kad dođeš tamo gdje su djeca i doneseš im slatkiše. Taj osmijeh vam nema cijenu", ispričala nam je Lena koja i dalje aktivno pomaže, uživa u životu i okružena je prijateljima.

Leninu avanturu u 'Ljubav je na selu' ne propustite pratiti od srijede do petka u 21.15 sati. Novu epizodu pogledajte već sada na platformi Voyo.