"Ja sam cijeli život mršava bila i sa 16 godina dogodio se brodolom u mom životu, završila sam na psihijatriji i ja sam se udebljala od lijekova, antidepresiva. Razlozi su bili obiteljske svađe i rastava braka i to je na mene jako utjecalo. Ne sjećam se jesu li oni meni ikad rekli 'oprosti'", ispričala je iskreno prije godinu dana Matea nakon prvog vaganja te time otvoreno progovorila o ovom problemu koji muči brojne ljude koji odluče potražiti psihološku pomoć te se liječe određenim antidepresivima.

"Kako mi se sve to dogodilo - psihijatrija, bulimija, depresija, bipolarni... Puno čitam o tome i činjenica je da se to danas događa samo većini je sramota o tome pričati. Ja sam htjela podijeliti tu svoju priču zato što mislim da ću biti primjer drugima i dokaz da se sve može", rekla je tijekom 'Života na vagi' iskreno.

Uz podršku trenera Ede Matea je počela raditi na sebi kako fizički tako i mentalno, ali je u jednom trenutku odlučila izaći iz showa. Zapravo je to za nju bila vrlo hrabra i odvažna odluka. Odluka zrele mlade osobe. A sad je o tome odlučila progovoriti za RTL.hr . Spremna je, kaže.

'Prestala sam biti preiskrena, preotvorena i prenaivna'

"Moj život nakon showa 'Život na vagi' jako se promijenio. Shvatila sam mnoge stvari, ali i sazrela. Počela sam vjerovati u samu sebe, imati samopouzdanja i cijeniti sitnice jer to je ono prvenstveno što obogaćuje čovjeka. Također sam shvatila da se vrijednosti poput zdravlja, sreće, ljubavi i unutarnjeg mira ne mogu kupiti. Sada sve to imam, ali mogu reći da je bilo preteško doći do toga posebno do zdravlja s obzirom na moju priču", kaže Matea.

Dodaje i kako se u ovih godinu dana promijenio njezin odnos s roditeljima čiji je razvod značajno utjecao na nju, a promijenilo se i njezino mišljenje o njima.

"Povezala sam se jako sa svojim roditeljima te shvatila da bi sve učinili za mene iako to prije nisam mislila i osuđivala sam ih. Njihovo sam dijete i naravno da me vole te da bi oboje skinuli zvijezdu s neba za mene samo da mogu. Poslije emisije spoznala sam tko su mi pravi prijatelji i mogu reći da je to jako mali krug ljudi koji me poštuje i voli takvu kakva ja jesam sa svim mojim manama i vrlinama. U današnje vrijeme nije mi svatko prijatelj i prijateljica kao što sam mislila. Opametila sam se definitivno. Prestala sam biti preiskrena, preotvorena i prenaivna jer takva sam bila i platila sam cijenu zbog toga. Postala sam zatvorenija, direktna i bez dlake na jeziku kako bi se reklo. Naučila sam se boriti sama za sebe jer tko će ako neću ja?", priča otvoreno 25-godišnjakinja.

Za jednu tako mladu osobu, studenticu, zaista nije bilo lako otvoreno progovoriti o temi koja se kod nas i dalje djelomično stigmatizira. Ali, kaže, morala je.

"Bilo mi je preteško progovoriti o mom mentalnom zdravlju jer sam se tada borila s tim, ali i još uvijek se borim. Hvala Bogu svakim danom je sve bolje i napredujem sa svojim zdravljem. Smatram da je to u današnje vrijeme tabu tema što ne bi trebalo biti. Sve više mladih psihički obolijevaju i o tome se mora pričati. Ne smije se dopustiti da pojedinac drži sve što ga muči u sebi i zatvara se u sebe jer kad tad će doći do eksplozije emocija i to će vjerovatno završiti hospitalizacijom kao u mom slučaju. Treba se savjetovati sa psiholozima, psihijatrima i psihoterapeutima. Zato i postoje zar ne?", poentira.

'Moj dnevnik je skrivao najdublje tajne, osjećaje, melankoliju, riječi. Najčešće su listovi papira bili natopljeni suzama'

Objašnjava i zašto je ljudima teško shvatiti da se tako nešto može dogoditi tako mladoj osobi. "Jedan od problema kod mentalnog zdravlja je što si ti fizički zdrav, ali nisi dobro u glavi. Nisi svjestan sebe, svojih misli, gubiš razum, imaš halucinacije i bezbroj drugih simptoma ovisi o kakvoj je psihičkoj bolesti riječ. Mogu samo reći da sam uistinu premlada prošla kroz sve to, ali sam primjer da živ čovjek sve preživi i može", govori.

Naravno, nakon što je o tome svemu javno progovorila, uslijedile su reakcije. Kako u virtualnom svijetu tako i u njezinoj okolini. "Reakcije okoline nakon toga bile su dobronamjerne i pune podrške. Stvarno su pojedinci bili uz mene i pružali mi podršku, davali savjete, dijelili sa mnom i dobro i zlo. Smatram da nijedna osoba koja to nije prošla ne može to razumjeti, ali može tu osobu na neki način savjetovati. Nekad je toj osobi potreban samo dobar slušatelj bez da išta kaže nego samo da posluša njezinu / njegovu stranu priče. Kod mene je to bio moj dnevnik. Skrivao je moje najdublje tajne, osjećaje, melankoliju, riječi. Najčešće su listovi papira bili natopljeni suzama. Smatram da listovi papira sve trpe: bol, suzu, patnju, apsolutno sve. Kroz svoju bolest spoznala sam svoju strast prema pisanju. To je Božji dar koji mi je poslan s Neba", kaže 25-godišnjakinja.

Ipak, do kraja sezone 'Života na vagi' nije ostala. Niti su je kandidati iz njezinog tima izbacili, sama je shvatila da je najbolja odluka koju u tom trenutku za svoje zdravlje može napraviti jest izaći.

'Sad je vrijeme za istinu'

"Nisam htjela o svom izlasku iz showa pričati dosad, ali sada je vrijeme za istinu. Napisala sam da su to bili privatni razlozi kao i što jesu, ali pravi razlog je taj da se nisam osjećala psihički dobro. Nakon dva dana što sam izašla iz 'Života na vagi' završila sam na psihijatriji jer nisam bila nimalo dobro. Doktori su mi promijenili tablete te mi dale one s mnogo većom dozom. Bili su zabrinuti za moje zdravlje, ali su uistinu također bili pažljivi i dobronamjerni prema meni od medicinskih sestara i tehničara pa sve do glavne doktorice. Razlog što sam završila ponovno u bolnici je taj što sam prestala na vlastitu odgovornost uzimati tablete koje sam morala piti. To je također i razlog zašto se nisam pojavila na finalnoj večeri. Jednostavno nisam mogla zbog bolesti i prevelike doze tableta. Bila sam spriječena", govori iskreno.

No, to nije spriječilo zlonamjernike da pišu negativne komentare na internetu, u prostoru gdje se skrivaju iza avatara i lažnih profila, da lamentiraju o tome zašto se nije pojavila u finalu 'Života na vagi'.

"Pročitala sam svakakve komentare koji su me najiskrenije tada pogodili jer sam bila labilna. Komentari poput tih da sam se udebljala te da nisam mogla stati u haljinu zbog toga. Ja sam sebe vidjela u uskoj haljini u svojoj glavi u koju bi ja svakako stala, ali nisam mogla biti u njoj ne zbog viška kilograma, nego zbog bolesti. Jako mi je žao što sam to propustila, ali tako je kako je. Smatram da sam sasvim dovoljno rekla i da Vam je svima sve kristalno jasno bez daljnjih pitanja o ovoj temi. Za mene je ova tema završena tako da je i za Vas čitatelje", poručuje odlučno Matea.

'Svaki dan je borba i samo najjači opstaju'

Nekoliko mjeseci kasnije nastavila je tamo gdje je s trenerom Edom i stala. Trenerom koji joj je pokazao puno ljubavi, brige i dao motivaciju da se ne predaje. "Svaki dan je borba i samo najjači opstaju. Vježbam i trudim se da izgledam onako kako želim. Treba još puno reda, rada, discipline, krvi i znoja, ali znam da ću uspjeti jer neću se predati. Trener Edo me je naučio da se nikad ne predajem", kaže Matea koja je s trenerom ostala u kontaktu svo ovo vrijeme.

"Vjerojatno ste čuli za onu izreku 'Svi smo mi ljudi, ali rijetko tko je čovjek'. Edo je za mene jedan veliki čovjek i prava osoba koja je bila uz mene u dobru i zlu. Pružala mi lijepe riječi, ali i istinu koja je nekad boljela mene jer mi je bilo tada možda teško neke stvari prihvatiti. On je za mene tamo bio kao moj otac. U njemu sam vidjela zaštitu i veliki uzor. On je osoba vrijedna svake pohvale, osoba koja je profesionalna u svom poslu i osoba vrijedna divljenja. Edo i ja smo i dalje u kontaktu i jedva čekam doći u Zagreb da popijemo kavu i ispričamo se. Zna mi često komentirati slike na Instagramu. Sjetila sam mu se čestitati svaki blagdan i znam da je uz mene. Jednostavno osjećam to. Njegova obitelj može biti presretna jer ima takvu osobu u svom domu iako ne sumnjam da nisu i želim im svu sreću i čuda ovoga svijeta", poručuje.

'Razlog mog debljanja nije prežderavanje nego velika doza lijekova'

A otvoreno i bez srama danas kaže kako je od terapije vratila dio kilograma, ali ih odlučno već mjesecima skida. "Nisam vratila sve kilograme hvala Bogu. No razlog mog debljanja nije bio prežderavanje nego velika doza lijekova koja izaziva apetit, a i neki od tih lijekova sami po sebi debljaju. Sada sam zadovoljna. Kao što sam već napisala trudim se uistinu i radim na skidanju kilograma. Svaki tjedan izgubim po dva kilograma, ali opet ovisi kako kada. Stvarno mi kilogrami jako brzo idu i zbog toga sam jako sretna", kaže Matea.

Njezin život danas ipak izgleda drugačije nego kao prije godinu dana, a osim toga, stekla je i neke prijatelje koji su joj ostali dragi u srcu. "Moj život danas izgleda jako lijepo i ispunjeno. Smatram da se sve dogodilo sa svojim razlogom. Vjerojatno da se ništa od toga nije dogodilo ne bih bila osoba kao što sam sada. Moja sestra je rodila tako da sam postala teta divnom nećaku Jakovu koji još malo puni šest mjeseci. Povezala sam se sa svojom obitelji, rodbinom i bližnjima koji su mi podrška od samog početka. Sretna sam jako jer život je uistinu lijep. Svaki dan nosi nešto novo. Zahvalna sam Bogu što sam tu gdje jesam jer bez Njega, moje vjere i molitvi mojih bližnjih mene ne bi bilo na ovozemaljskom svijetu. Dobro je što postojim i zadovoljna sam svojim životom. Trenutno sam u knjigama i polaganju testova. Poslije toga odlazim na dugotrajan odmor i uživanje. Naučila sam živjeti život, a ne biti promatrač u vlastitom životu", kaže studentica razredne nastave.

'Često kad vidim djecu poželim se vratiti u svoje djetinjstvo jer tada mi je najteža bol bila poneka ranica na koljenu'

Upravo njezin studij joj daje vjeru u bolje sutra jer je motivira da razmišlja pozitivno o budućnosti. "Sretna sam jako jer učiteljski studij obuhvaća sve ono što sam ja kao malena djevojčica htjela. Primjerice sviranje klavira, glumu, crtanje, kreativnost. To sve moram znati jer ipak ću ja jednog dana predavati djeci od 1. do 4. razreda te ću ih morati zaintrigirati crtanjem, dramskim predstavama, sviranjem pjesmica i mnogim drugim stvarima. Volim što sam to upisala, iako moja neostvarena želja je Akademija dramske umjetnosti – odsjek gluma ili dramaturgija. Nadam se da neće ostati neostvarena želja. Smatram da osoba kada ima volju, motivaciju i kada se trudi može sve. Tako da bih voljela pokušati upisati nakon Učiteljskog fakulteta i glumačku akademiju ili se time baviti amaterski", kaže oduševljeno.

"Unatoč tome volim što sam izabrala zanimanje učiteljice jer djeca me vole i ja volim djecu. Uvijek kad bih išla s fakulteta dok sam studirala u Petrinji vidjela bih djecu u parku kako su sretni i igraju se i tada ako bih bila i najtužnija njihova sreća i radost uspjeli bi mi izmamiti osmijeh na lice. Često kad vidim djecu poželim se vratiti u svoje djetinjstvo jer tada mi je najteža bol bila poneka ranica na koljenu. Tada nisam ništa znala. Živjela sam svoju bajku kao princezica, a sada sam naučila i dalje učim kako živjeti u svijetu odraslih jer to je ono što jesam – odrasla, mlada i zrela djevojka", pojašnjava.

'Velika mi je želja napisati knjigu, bit će posvećena osobi koja više nije na ovozemaljskom svijetu'

A tu su i prijatelji koja je skupila na ovom teškom životnom putu. "U kontaktu sam s mojom Maricom, Zdravkom i Anom. Ne čujemo se često, ali nedavno, točnije bio mi je rođendan 17. lipnja i moja Marica me je nazvala na videopoziv i čestitala mi. Bila sam presretna jer ona je jedna osoba koju ne mogu opisati riječima. Toliko neiskvarena, čistog srca,dobronamjerna, plemenita i vrijedna poštovanja. S Maricom sam se jako povezala u showu i zavoljela je.Bila mi je tamo kao starija sestra. Slušala sam njezine savjete i pričala s njom o svemu. Sa Zdravkom se čujem preko Instagrama, komentiramo si slike ili odgovaramo na storije i dogovorile smo se da ćemo se obavezno vidjeti kada dođem u Split. Zdravku bih opisala kao osobu koja zrači pozitivom i gdje god ona dođe, prođe, navrati, sjedne ne može da se ne vidi njezin osmijeh i njen ogroman optimizam. Anu viđam i također se čujem s njom i moramo otići što prije na našu dogovorenu kavu. Ana je jedna jako draga i dobronamjerna duša od žene. Mislim da sam Vam sve rekla s ovim opisima i kako te tri osobe s kojima se ponekad čujem, vidim u svojim očima"; kaže Matea.

A kakvu sebe vidi u budućnosti?

"Moji planovi za budućnost su prvenstveno završiti faks i pronaći posao. Voljela bih se baviti glumom, plesom i pisanjem jer sam uistinu umjetnička duša i to volim. Za to vrijeme može se dogoditi ljubav, ali i ne mora. Sve u svoje vrijeme. Ne treba ništa forsirati. Voljela bih jednog dana imati svoju obitelj. To mi je zapravo najveća želja, san i moj najveći plan. Nadam se da će se i ostvariti. Druga moja najveća želja je napisati knjigu o svom životu. Polako imam neke ideje u glavi, ali ništa još konkretno. No knjiga će biti sigurno napisana i s velikom posvetom osobi koja više nije na ovozemaljskom svijetu, ali koja je u mom životu ostavila veliki trag. Znam da me gleda, čuva i prati s nebeskog svoda."

*Preneseni sadržaj ne smije biti veći od 600 znakova, bilo da se izvorni sadržaj prenosi u jednome dijelu ili na više mjesta, uz obvezu poštivanja integriteta izvornog sadržaja.