Marina Fernandez u seriji 'Ruža vjetrova' utjelovila je Mariju Mrčelu. Prije toga, Marina je 10 godina živjela u Portugalu. Ondje se bavila manekenstvom i glumila u brojnim sapunicama.

Od snimanja serije 'Ruža vjetrova' prošlo je 10godina, no Marina se rado prisjeća tog doba. Za RTL.hr je ispričala kakvo joj je bilo iskustvo snimati tu seriju, a otkrila je i neke stvari iz privatnog života te planove za budućnost.

Živiš li i dalje na relaciji Hrvatska - Portugal ili si se tijekom ove pandemije odlučila skrasiti na jednom mjestu?

Pustolovnog sam duha od uvijekte mi sama pomisao na stagnaciju stvara "gricule", iako putovanja ne moraju nužno biti fizičkog tipa; kako kaže Jamiroquai:"traveling without moving" - to je koncept koji je, vjerujem, dosta ljudi usvojilo bašod početka ove čudne (u najmanju ruku rečeno) pandemije, svak na svoj način. Uz glazbu sam obišla cijeli svijet u proteklih skoro dvije godine,i ujedno krenula na životno putovanje. U ulozi majke. Moje dijete je odabralo Split za rodni grad, a nadam se da će imati isti pustolovni duh te da ćemo zajedno otkrivati nove destinacije.

Kako je uopće bilo ovo razdoblje unatrag godinu i pol dana koje je, između ostalog, jako pogodilo i umjetničku scenu?

Često se uhvatim u razmišljanjima o trenutnoj cjelokupnoj situaciji - o "novoj normali"... Jošuvijek pokušavam u potpunosti razumjeti razmjere posljedica koje ćemo sigurno jos dugo osjećati. Teško je komentirati cjelokupnu situaciju bez negativizma jer je pandemija oštetila duh ljudi. Narušila povjerenje, izolirala (ne samo fizički) osobe od svojih najbližih i time otežala svakodnevo suočavanje s egzistencijalnim pitanjima s kojima se inače svi nosimo. "Free lance" zanimanja poput glume, glazbe i sl. uvijek su ovisili o nekolicini drugih faktora, uz talent , poput "umreženosti" pa čak i same sreće, i uvijek su bila nesigurna i nestalna zanimanja koja definitivno nisu "za svakog".Potrebna je velika količina ljubavi prema samom zanimanju, i vjere, strpljenja (umjetnik se ne postaje - umjetnik se rodi) jer si stalno na granici odustajanja i traženja novog zanimanja (ovakva je realnost u normalnim uvjetima).I onda odjednom svijet staje... E, sad, to je velikmentalni izazov za sve, okružiti se voljenim ljudima, njihovom potporom, vježbati strpljenje u malim stvarima, nabaciti osmjeh tako da se oči smiju (pa i ispod maske) i vjerovati da će i ovo proći.

Nakon 'Ruže vjetrova' nekoliko godina nisi glumila, ali si radila punom parom na brojnim projektima, kako glazbenim tako i glumačkim. Imaš li sad nešto u planu?

Nakon projekta 'Ruža vjetrova'krenula sam za Portugal u novi projekt koji je trajao otprilike godinu dana te se vratila u Hrvatsku i započela nekoliko glazbenih projekata. Volim različite žanrove glazbe i tada se otvorila prilika za suradnju s nekolicinom glazbenika unutar razližitih žanrova. Povremeno bih uzimala pauzu od glazbe i vraćala se u Portugal za potrebe snimanja. Filmska industrija u Portugalu je, razumljivo, jača, a i članica sam agencije Lisbon Artists i preko agenta je utoliko jednostavnije dolaziti do informacija o projektima, castinzima... Trenutno postoji jedan projekt koji je tek u povojimapa se nadam (ukoliko cjelokupna situacija dozvoli), da ću ubrzo moći više o samom reći.

Serija 'Onde Está Elisa?' bila je veliki hit u Portugalu, možeš nam nešto više reći o svojoj ulozi i samoj seriji?

'Onde esta Elisa'je portugalska adaptacija čileanske istoimene dramske serije koja je izazvala burne reakcijepublike .Kako pozitivne, tako i negativne. Naime, serija je portretirala više mračnih aspekata ljudske prirode.Tematike kojima se bavila su trgovina bijelim robljem, prostitucija, krijumčarenje droga, incest, a u glavnom fokusu je bila bogata utjecajna obitelj sa svojim tajnama. Zvuči teško, otprilike je tako i bilo.Iako zbog toga, moram priznati, meni do sada najveći glumački izazov. Moj lik, Elena Zagoruchencko, je Ruskinja koja je prodana u Portugal kao bijelo roblje i koja tijekom serije postaje vlasnica striptiz-kluba "Neon Pussy Cat" u kojem se odvijaju svi mafijaški obračuni serijala. Serijal je čak neko vrijeme "odležao" u ladici;zbog nasilnog sadržaja su joj dugo pronalazili pogodno vrijeme prikazivanja koje je, na koncu, bilo gotovo svaki dan iza 23 h.

Koliko je 'Ruža vjetrova' utjecala na tvoju glumačku karijeru?

'Ruža vjetrova' je prvi projekt koji sam snimila za hrvatsko tržište i prema tome ima glavno mjesto u ljestvici moje glumačke karijere. Osim toga, to je projekt koji je imao jednu posebnu priču koju su ljudi nekako blisko osjećali - pogotovo iskrenu, čistu, gotovo dječjuljubav izmedu Šimuna, kojeg je tako divno utjelovio kolega Zoran Pajić, i Marije, strasnog Ranka Mrčele (Miraj Grbić) i ostalih interesantnih likova, a nikako ne možemo zaboraviti genijalan lik Nives Odak koju je stvorila kolegicaNives Ivanković. Cijela je ekipa, od tehničke do glumačke, bila složna i sjećam se čašice razgovora i hladnog pivanakon završenog radnog dana u Mendule ispod studija gdje bi se okupila cijela postava.Pjevalo se, stvarala prijateljstva,prepričavale zgode, rješavale manje razmirice sa seta, koje se neminovno događaju kad ljudi toliko dugo provode vrijeme skupa, te sutradan sve iznova... To je razdoblje kojeg se sjetim s nostalgijom.

Misliš li da su neke scene i dogodovštine, pogotovo Sekine izjave, aktualne i danas, 10 godina kasnije?

Nives Ivankovićje ukucala Seke Odak u zvijezde; njene izjave su bezvremenske, a sigurna sam da će se još dugo spominjati domišljate pošalice i mudrosti u raznim prigodama.Bože, što vrijeme leti.Već10 godina!

S kim si od kolega bila najbliskija? Jesi li s kim ostala u kontaktu?

Najviše sam radila s Zoranom pa tako i provodila dosta vremena s njim; družili smo se i van snimanja.Između Portugala i Hrvatske, vremenu koje je prošlo, zahvaljujući društvenim mrežama, uspjela sam pohvatati konce s nekolicinom kolega.

Tvoj život je uvijek nekako bio na relaciji Split - Lisabon. Sad već neko vrijeme živiš u Portugalu. Što te vuče tamo, a što amo?

Split je grad u kojem sam se rodila, provela svoje djetinjstvo, a Lisabon je grad u kojem sam takoreću odrasla. Lisabon u sebi ima neku čaroliju Splita koju ne mogu nikako riječima opisati i uvijek sam se osjećala dobrodošlom - kao doma . A Split... Mogu reći samo da stoji ona - nima Splita do Splita.

Osim glume, baviš se i glazbom, a najčešće izvodiš bossa novu i jazz, kako si se zaljubila u tu glazbu? Što najviše voliš izvoditi?

Glazba je odmalena bila dio moje svakodnevnice. Prve uspomene vezane su uz pojedinu pjesmu i zvuk tog trenutka.Imala sam uvijek potrebu za glazbenim izražavanjem, tako da je neminovno, kroz život, postala i dio moje karijere. Većina moje obitelji su zaljubljenici u glazbu, tako da sam odmalena bila odgajana na standardnom jazzu, bluesu, a kasnije, mojim dolaskom u Lisabon, upoznajem sossa novu i u tren se zaljubim u kompleksnu jednostavnost muzičkog izričaja, mekoću portugalskog jezika, zavodljivost akustične gitare i elegancije pjevanja u gotovo šapatu.Joao Gilberto (popularno zvan ocem bossa nove) i njegova kći Bebel Gilberto, odnosno, njihove skladbe, većinski su dio mog današnjeg repertoara.Lisabon je grad koji je preplavljen glazbom- na ulicama, barovima, terasama - sve što trebate je izabrati željenu atmosferu, okruženje, žanr i dozvoliti sebi da otplovite.

Imaš i nekoliko autorskih pjesama, koja ti je najdraža, najosobnija?

Teško pitanje. Za vrijeme rada na dramskoj seriji 'Onde esta Elisa' osim glumačkog angažmana, snimila sam nekoliko originalnih pjesama na engleskom jeziku i jednu na portugalskom koja mi je posebno draga, iako bi rekla da mi je uvijek najdraža i najosobnija ona koju nikad nisam dovršila.

Planiraš li ljeto provesti u Hrvatskoj ili u Portugalu, hoćemo li te imati prilike gledati na nekom ljetnom koncertu?

Ovo ljeto ću imati povremene nastupe - mnogo je prošlo od zadnjeg muzičkog angažmana uslijed cijele situacije - ali ćusi ostaviti dovoljno vremena da provedem što više vremena sa svojim djetetom kojetako brzo raste ine želim propustiti niti jedan trenutak.

Koliko se tvoj život promijenio otkako si postala majka?

Istina je što kažu da život dobije potpuno novi smisao,Ali, sve se posložilo kao da me cijeli životspremao za upravo taj trenutak - rođenje mog djeteta. Ništa se nije promijenilo, a ipak sve je drugačije, bolje, ljepše. Kao da imate srce van svog tijela.