Kristini je ovo drugi put da je dobila nagradu, a kaže, iznenađenju nije bilo kraja.

Što tebi osobno znači nagrada Svjetionik i kako si reagirala kad si čula da si je dobila?

Svaku nagradu je teško dobiti, a još teže obraniti. Nisam mogla vjerovati da sam ponovno dobila nagradu Svjetionik. Kada sam to doznala bila sam u vožnji i na kružnom toku od šoka umalo izazvala kaos. Iskreno, ja je nisam očekivala, ali je moju nagradu očekivao kolega Goran Latković koji je cijelo vrijeme bio uvjeren da mi stiže novi Svjetionik. Presretna sam zbog toga posebno zato što pobjednika biraju osobe koje o siromaštvu znaju jako puno.

Što su rekle kolege i urednici?

Kolege i urednici su ponosni i sretni zbog mene, nitko nije ljubomoran ili mi barem to još nitko nije prijavio. Šalu na stranu, glavna urednica Željka Marjanović mi je čestitala već nekoliko puta. Ostatak redakcije RTL Direkta zajedno sa mnom čeka da se smiri epidemiološka situacija pa da napravimo jednu veliku feštu. Osim za Svjetionik moramo nazdraviti i za ostale nagrade koje smo osvojili. Tri nagrade u tri mjeseca za našu redakciju od osam članova je veliki uspjeh.

Jesmo li uopće svjesni siromaštva u Hrvatskoj, priča li se o tome dovoljno?

Nismo, nimalo. O siromaštvu se do potresa i pandemije pričalo jako malo, a moj osobni dojam je da je sada socijala napokon dobila svoj prostor u udarnom terminu i da smo napokon otvorili oči pred tim velikim problemom.

Tek sada Vidimo koliko je Hrvatska siromašna i da nisu siromašni samo beskućnici, nego i oni koji svakodnevno rade i primaju plaću. Sretna sam ako moja priča barem jednu osobu motivira da nekom pomogne i drugi put kada se sretne sa siromaštvom ne okrene glavu. To znači da ovaj posao dobro radim i to mi je najveća nagrada. Ako taj rad prepozna i struka kao u ovom slučaju kada sam ponovno dobila Svjetionik - to je to.

Koja je tebi priča ostala u posebnom sjećanju?

Sve, nemojte me to pitati jer bi o tom mogla pričati do sutra. Ali evo, pokušat ću izdvojiti top tri priče. Dakle, sigurno ću pamtiti ovu o obitelji Švelić. Gledatelji RTL-a su tu tročlanu obitelj upoznali početkom 2020. U novoj godini zaželjeli su krevet, koji je godinama za njih bio nedosanjani san. Ta skromna obitelj iz okolice Sesveta koju čine teško bolesni otac Josip, 41- godišnji sin Goran te njegova pomajka Anđelka, odmah je osvojila naše gledatelje. Zbog priče o Goranu koji ima Downov sindrom svi su plakali. Pomoć im je stigla u manje od 24 sata. Dobili su novi krevet, televizor, kupaonicu, odjeću, adekvatnu obuću za Gorana i veliku financijsku pomoć. Sve to donijelo je puno radosti u ovu tročlanu obitelji, ali i u našu redakciju. Još jednom puno hvala svima koji su podržali ovu humanitarnu akciju.

Pamtim priču o Miši, diplomiranom ekonomistu iz Slavonskog Broda koji je posao tražio 30 godina. Dok je prosio vidio ga je jedan poduzetnik koji ga je odlučio zaposliti. To je stvarno nevjerojatna priča.

Svakako moram spomenuti Srđana i Dušana, oca i sina s Banovine koji su 20 godina čekali struju. Ali se naša upornost isplatila i ovih dana su je dobili. Sumnjam da nije bilo medijskog pritiska i naše upornosti da bi struja stigla u selo u kojem živi jedna, ali struje vrijedna obitelj.

Javljaju li ti se i danas neki ljudi o kojima si izvještavala, jesu li im se dogodile nekakve promjene nakon priloga?

Gore navedene priče samo su neke od puno priča koje su u tri minute TV priloga uspjele promijeniti živote naših sugovornika. Svi oni su moji prijatelji i ostala sam u kontaktu sa svim herojima mojih priča. To su mali ljudi velikog srca i hvala njima i svima koji im pomažu.