Šef albanske mafije Dardan Beriša živi po postulatu - krv ćeš uzeti, krv ćeš dati, a kada to sazna Uroš Perić koji je u automobilskoj nesreći usmrtio njegovu kćer, u trenutku shvaća kako će mu se život uvelike promijeniti. Ovo je okosnica radnje regionalne hit serije 'Besa' koju od danas od 23.10 sati možete pratiti na RTL-u. Svaki dan na programu su dvije epizode ove nagrađivane kriminalističke dramske serije koja se bavi principom po kojem žive poneki balkanski krvnici. Originalna i vrhunska produkcija, glumci iz cijele regije, napeta radnja i priča inspirirana stvarnim događajem, tek je dio razloga zašto pratiti ovu seriju. Uoči njezina izlaska 2018. godine, razgovarali smo s glavnim glumcem Arbenom Bajraktarajem , zvijezdom serije koji glumi najvećeg negativca. Na prvu je, rekao je svojedobno, ulogu odbio, ali je na nagovor producenata ipak, na sreću, pristao. Porijeklom je s Kosova, već godinama živi i radi u Parizu, a može se pohvaliti i ulogom zlog čarobnjaka Antonina Dolohova u serijalu "Harry Potter". Za RTL je govorio kako se njegova uloga u 'Besi' nadograđivala, kako su na snimanjima pazili i na najmanju sitnicu, a intervjuu prenosimo u cjelosti.

Kako je došlo do suradnje na ovom projektu?

Došlo je zbog Tee Korolije, kojoj ovim putem zahvaljujem. Gledala je sve moje prijašnje projekte, sjela na avion usred zime, padao je još i snijeg, i doputovala u Pariz. Došla je do mene, razgovarali smo nekih pet sati i sve se dogovorili. Tražili su zapravo nekoga glumca koji će biti blizak liku Dardana Beriše i došli su do mene.

Kako to mislite - blizak liku Dardana Beriše?

Pa čini se da imam nešto u sebi jako opasno. Šalim se, ali doista smo puno radili na tom liku, a ja u sebi imam nešto izvorno što su tražili. Najviše sam se bojao da ne interpretiram Dardana na način koji smo već vidjeli. Naime, takvi likovi postoje i uvijek su fascinantni jer vode opasan život. A u najvećoj opasnosti uvijek morate biti najmirniji. Uvijek je važna mjera - koliko toga možemo dati, a koliko je na distanci. Zato sam se najviše bojao da to ne bude neki sličan lik kojeg smo već gledali u, primjerice, odličnim talijanskim filmovima iz 70-ih godina prošlog stoljeća. S Dušanom i ostalim kolegama trudili smo se pronaći zrno nečega što je blizu tih likova koji su stvarno s ovih područja.

Koliko ima utjecaja tradicije u seriji?

Tu ritualnost, poput sprovoda, a i samog davanja bese, uvijek smo razrađivali s Dušanom i svi zajedno. Primjerice, u jednom sam trenutku pitao: Kako stavljamo daske u grob? Ako to napravimo kako treba, sigurno će funkcionirati. Potom taj čin da otac sahranjuje kćer... sve smo to pitali kako se radi. Upravo se u tome krije izvornost tog kraja. Možda to nekome tko nije s ovih prostora izgleda malo čudno, ali je atraktivno. A s obzirom na to da je istinito, to je vjerodostojno.

Uz svoju 'mračnu stranu', Dardan je brižan i topao otac te obiteljski čovjek... Kad je riječ o dogovorenim brakovima, je li to i dalje tradicija u Albaniji?

Možda se po selima to i dalje događa, ali vjerujte mi da toga ima i u Francuskoj! Čak sam u Parizu bio na jednom takvom vjenčanju.

Kad se pripremate za novi lik, otkud crpite inspiraciju? Dogovarate li se više s redateljem ili sami odlučite u kojem ćete smjeru graditi lik? Što vas je zapravo najviše privuklo - cijela radnja serije ili lik Dardana Beriše?

Cijela radnja, dramaturška struktura... Cijela je priča slična starim antičkim tragedijama. Lik je takav kakav jest, radi što radi, ali izgubi kćer, izvedu atentat na njega, umalo izgubi sina... Postaje žrtva vlastitih djela. Radi grozne stvari koje mu se potom i događaju, kao kod antičkih junaka. Bilo je jako zanimljivo ući u to. Ipak, jako mi je važno da dio lika ostaje neobjašnjiv čak i meni. Ne volim toliko pričati s redateljem, barem ne toliko koliko bih trebao, i tu smo se odlično sporazumjeli. Naime, obojica znamo ako jedan dio toga kažemo da ćemo ubiti lik. Bolje da čuvamo nešto. Važno je da se sve događa kad kamera bude prisutna i da se poslije gledatelj nađe u tome.

Kako odlučujete na koje ćete audicije ići? Je li vam cilj holivudska karijera ili više volite europske filmove?

Glumac živi za uloge. Kao kod Bergmana u 'Sedmom pečatu', kad Smrt dođe po njega, a on se penje na drvo i kaže: Ne, imam još jedan lik kojeg moram napraviti... i dobije odgovor: Dođi, dođi, sve si napravio već...". Tako i mi glumci, mi živimo kroz likove. Naravno, nikad ne bih rekao 'ne' nekoj velikoj produkciji iako svi znamo da se ne pišu uloge za nas s Balkana. Budimo iskreni, tu i tamo nam daju nešto. Jučer sam bio na premijeri jednog albanskog filma u Berlinu i jako nam je drago što imamo međunarodnu distribuciju, a zamislite koliko mi je bilo drago kad sam pročitao 'Besu' i ulogu Dardana Beriše, ne događa se toliko često da vam se takve uloge nude.

Ipak, ne možete biti toliko skromni, glumili ste u brojnim filmovima i serijama pa i u jednom holivudskom megahitu 'Harryju Potteru'...

Sad sam pocrvenio. Naravno, jako mi je drago raditi s Amerikancima, ali jako mi je važna i priča i cijela dramaturgija. Evo, ako spomenemo Radu Šerbedžiju, ne radimo svaki put s Kubrickom, kao što je on radio. Ako bismo radili s njim, svaki put bih rekao: Da, naravno. Da vam iskreno kažem, jezik mi je isto jako važan. Cijela je priča 'Bese' na albanskom, ali govorim i srpsko-hrvatski i prvi put glumim na tom jeziku. To mi je bilo jako interesantno, baš kao i scene koje sam glumio na albanskom jer je to moj izvorni jezik, što je bilo jako važno i za moj lik. Stvarno smo željeli napraviti nešto dobro.

Kad ste se odselili u Francusku? Koliko često idete u Kosovo?

Prvo sam osam godina živio u Mariboru. Često idem u Kosovo, imao sam i nekoliko projekata ondje.

Dakle, idete samo poslovno?

Ne, idem i privatno, naravno. Imam brata ondje, a i volim jako Kosovo i cijelu tu regiju. Imam dvoje djece i kao uglavnom svi glumci mojih godina - razveden sam. Djeca su mi rođena u Francuskoj i za sebe naravno kažu da su Parižani.

Možete li reći nešto o svom životu u Parizu? Njihovu mentalitetu?

Pariz ima svega i svačega, a i u jednom se trenutku naučite živjeti ondje i postanete dio tog grada.

Vjerujete li vi u čvrsta obećanja koja se moraju održati po cijenu života?

Trenutno čitam jednu knjigu Roberta Elsieja o našim planinama, našim plemenima i ima u tome nešto neobjašnjivo s obzirom na to da je to čvršće i od religije. Ne znam odakle potječu korijeni bese, ali to je jedino što nam daje jedan identitet kojeg nema drugdje. Naravno, postoji i drugdje, ali ne na takav način. Stari Albanci koji su živjeli u planinama uglavnom su bili katolici i križ im je bio jako važan, ali kamen im je bio važniji od križa i na njega su prisezali. To im je bila najveća prisega. I besa se davala za kamen. Važna mi je besa, obećanje, kad dajem nekome riječ. No ima stvari za koje se besa ne daje, primjerice, za ljubavne priče. Besa je zapravo zaštita nečega. Daješ je i onda si zaštićen. Primjerice, ubojica ti ubije brata, daješ mu besu, ali on dođe na pogreb. To ide toliko daleko.

Kad ste se počeli baviti glumom?

Počeo sam u Mariboru u dramskom studiju, tad sam bio u dvadesetima.

Koliko možete usporediti američku s europskom produkcijom? Kako je zapravo raditi na jako velikom i skupom projektu?

U Hollywoodu ti daju sve da budeš maksimalno prisutan u liku, da se možeš opustiti, da imaš sve što ti treba i da dođeš potpuno opušten na set. Ali ne radi se to za glumca, to se radi za lik koji tumači. Energetski on mora biti potpuno odmoran jer je prva scena uvijek važna. Ima različitih metoda, nije to važno, ali važno je da Amerikanci znaju zašto toliko ulažu u to - jer ako je glumac odmoran i scene će biti dobre. I tako se odnose i prema svim glumcima; i glavnima i sporednima. Kad sam bio u 'Harryju Potteru', bilo je 50-ak trailera i ja sam imao svoj kako i svi ostali. Ali kad je riječ o umjetničkom pristupu radu, oni daju više vremena nego kad se snima u Europi. No naposljetku to ništa nije važno, važno je samo da dobro odglumite svoj lik. Gledatelj se ne pita koliko je sredstava uloženo u to, nego je li dobro, vjerodostojno, želi li gledati taj lik i dirne li ga iznutra.

Kako je publika reagirala na 'Besu' na Sarajevo Film Festivalu?

Super su reagirali. Stvarno su bili oduševljeni i isto su me se bojali malo tako da mogu svugdje slobodno hodati ulicama.

S vama glumi i slovenski glumac Sebastian Cavazza, no ipak, i sami kažete da se njega ne boje toliko?

Možda zato što nema tu hladnoću. Kaže mi jedna kostimografkinja dok je čitala o jednom opasnom liku u čudu - ti ćeš ga glumiti?! Šalim se, ali stvarno je sve u radu. Ali svi mi imamo sve te stvari u sebi, samo trebamo naći pravu soluciju da to bude prisutno kad treba. Ne prije, ne kasnije, nego kad treba da uđe u to. Naravno, lik se ne radi jedan dan, moraš ga mjesecima nositi - ne u svakodnevni život, nego pred kamerom - svaki uzdah treba biti uz lik. Malo može doći do smetnji u svakodnevnom životu, možda postanete malo uznemireni kad tumačite takav neki lik, ali se treba znati distancirati od lika jer zamislite da kao Dardan hodam ulicom...

Razne su glumačke tehnike koje glumci koriste u interpretaciji. Koja je vama najdraža?

Jako mi je važan fizički pristup, to mi je prvi stup, drugi mi je emotivni, a treći, naravno, psihološki. Tijelo treba biti prisutno za lik i onda je sve lakše. Ako idem previše u psihološko, onda će mi previše opteretiti ostala dva koraka.

Je li vam draže glumiti u kazalištu ili na velikom platnu ili se to jednostavno ne može uspoređivati?

Proces je totalno drugačiji. Primjerice, lik u kazalištu radite mjesecima i onda ga odradite u jednoj predstavi, a na filmu i seriji morate ga mjesecima nositi da ga dajete po sekundama. Volim oboje i važno mi je glumiti u kazalištu barem jednom godišnje