Ne postoji osoba koja nema priču zbog koje će odmah pocrvenjeti u licu. Iako gotovo svi poznajemo taj osjećaj i nimalo nije ugodan, takve anegdote ponekad i uspiju izvući i osmijeh na lice. Ipak, ovo nije takav slučaj, već sasvim suprotan.Iako je član jednog od najvećeg rock benda, i pjevač The Rolling Stonesa Mick Jagger ima priču zbog koje mu je vrlo neugodno, a upravo zbog bezobraznog "pitanja"dobio bahati "odgovor" koja mu je ostavila popriličnu masnicu na licu koji tjedan.

Ovo je najpoznatija priča o bubnjaru The Rolling Stonesa Charlieju Wattsu . Ako je suditi po Jaggerovom licu, kroše Charlieja Wattsa bio je toliko bolan, poput udarcateretnogvlaka. Samo bubnjari imaju takve ruke, a toga se prekasno sjetio i sam Jagger.

Bila su to teška vremena za Rolling Stonese. Keith Richards se konačno očistio od narkotika i Mick je bio zadužen za održavanje benda na životu. Nije dugo trebalo da stvari krenu ne baš željenim smjerom.

Ubrzo su počele razmirice oko snimanja nadolazećeg albuma:Mick je želio napraviti pop ploču splesnomglazbom, a Keith se želio držati svojih korijena i gitare. Blues, reggae, rock 'n' roll - gitaristu je bilo svejedno, samo bez ikakvih trikova. Njega nije zanimalo što djeca slušaju većšto The Rolling Stonesi najbolje rade. Situacija se dodatno pogoršala kada je Mick odlučio skrenuti sa svojom karijerom i u solo vode.

Mick je u to vrijeme pregovarao oko novog ugovora o snimanju idućeg albuma Stonesa. Nitko ne zna može li se biti zahvalan zbog svog šarma ili pregovaračkih sposobnosti, ali Jagger je nekim čudomiz te situacijeizašao s velikim dijelom kolača samo za sebe - svekako bi napravio hrpu solo ploča.

Za Keitha je ovo bilolažljivo, nepošteno i bez trunke poštovanja. Ništa drugo negozabijanje noža u leđa. Gitaristu nitko nije bio veći od samih Stonesa.Zajedno su izgradili bend, a sada se Keith, zajedno s Charliejem osjeća iznevjereno.

Navodno se Mick tada trudio postati novi Michael Jackson ili David Bowie . Posebno se divio DaviduBowiejukoji se s lakoćom "plesao" između glazbenih svjetova, bio međunarodna modna ikona i vjerojatno jedina rock zvijezda koja je mogla imati plesne hitove i još uvijek biti imati respekt ostalih kolega glazbenika.

Jagger se tada trudio kopirati Bowieja. Ako ne cijeli stil u potpunosti, barem pristup stilu ili njegove fragmente. Ipak, bio je previše opsjednut trendovimada bi upustio u kojekakva eksperimentiranja, a s druge strane nije smio zaboraviti kako su njegov brend bili The Rolling Stonesi.

Izgleda kako tu cijelu situaciju Mick nije vidio kao blagoslov već kao veliki teret koji nosi na leđima. Kada je priča došla u britanske tabloide u vrijeme objavljivanja njegove prve solo ploče 'She's the Boss' (1985.) i spremao se na turneju s pratećim bendom.

Ne treba posebno isticati, ali Keith kakav je, gotovo je poludio kada je čuo tu vijest."Disko tip, Jaggerov Mali Bend Izd******nja, zašto se ne pridruži Aerosmithu?", u ljutnji je rekao gitarist.Situacija s rockerima je bila daleko od one uobičajene, da se ne kažeidealne. Stonesi se te1984. godine vjerojatno vrlo dobro sjećaju jer se nikako nisu slagali, ali su pronašli način kako popraviti učinjenu štetu. Upravo zbog toga donijeli su odluku da će se sastati u jednom amsterdamskom hotelu.

Iako su i daljeu lošim uvjetima, Mick i Keith su odlučili izaći vani.U svakom slučaju, Keith je pjevaču posudio svoju jaknu za izlazak. Kada je provod priveden kraju, vratili su se u hotel oko pet sati ujutro. U tom trenutku Micku je sinula "pametna"ideja, iako mu je Keithsavjetovao da to ne čini, nazvati Charliejevu sobu i pitati: "Gdje mi je bubnjar?".

Keith tvrdi kako se nakon tog pitanjadvadeset minuta kasnije začulo kucanje na vratima. Toje bio Charlie Watts, u svom Savile Row odijelu koje mu je savršeno pristajalo, s kravatom, obrijan. Osjetio semiris kolonjske vode! Otvorio sam vrata i nije me ni pogledao, prošao je ravno pored mene, uhvatio Micka i rekao: "Nemoj me više nikada zvati svojim bubnjarem. Zatim ga je povukao za revermoje jakne i udario ga desnim krošeom".

Richards je to nazvao "udarcem bubnjara" i rekao "smrtonosno je. Sa sobom ima puno ravnoteže i sati vježbanja".Ništa manje se i ne bi moglo očekivati od bubnjaračija desna ruka tada već 20 godina drži ritam Stonesima.

Nije to bio samo takav udarac.Mick je od siline udarca odletiona pladanj dimljenog lososa i počeo kliziti premaotvorenom prozoru. Nakon svih konzumiranih droga i alkohola, zgoda i nezgode, ubojstva u Altamonta 1969. godine, nitko nije pomislio da će The Rolling Stonesi imati ovakav okršaj.

U tom trenu Keith je shvatio da Mick nosi njegovu jaknu, jaknu koju je nosio na dan ženidbe iželio ju je natrag. To je bio pravi trenutak za Keitha koji je tada zgrabio Micka i odvukao ga u sobu.Charlie je bio bijesan čitavo vrijeme, osim kada je ugledao prizor kako Mick na pladnju lososa klizi skoro u smrt. Zapravo je Charlie htio još jednom to učiniti, ali mu jeKeith objasnio kakone želi izgubiti jaknu.

Spašavanje Mickovog života nije poboljšalostvari. Keith je nakon toga nastavio sdivljanjem protiv Micka, kojeg jeredovito nazivao "Brenda", "gospođa" ili "njezino veličanstvo". Zgrozio se kada je saznao daje Mick htio snimiti irske uspavanke s Liberaceom - nešto što ne bi mogao učiniti sa Stonesom. Kada je netko jednom prilikom upitao Keitha kad će Mick i onprestati vrijeđatijedandrugog, Keith je kratkoodgovorio: "Pitaj kučku".

Oko Mickove prve samostalne ploče, digla se velika prašina. Naime, Keith je njegovu samostalnu ploču usporedio s Mein Kampfom: "To je poput Mein Kampfa. Svi su imali kopiju, ali nitko je nije slušao". Izgleda kako je Charlie Watts bio jedini Rolling Stone koji je mogao napraviti niz solo ploča koje nisu kritizirane. Tu ležigenijalnost Charlieja Wattsa jer nije imao dnevni red.

Kad je njegova jazz kvintet pod imenom Charlie Watts Quintet postaostvarnost, Charlie se počeo pojavljivati na televiziji. Treba biti iskren, jazz bubnjari su jedni od znanjem najpotkovanijih bubnjara i izrazito se dobro snalaze u improvizacijama, ali njihova glazba nikad nije bila za mase. Iako postoje vrlo rijetke iznimke, jazz glazbenik ima jako male, gotovo pa nikakve šanse da zasvira umainstream talk showu, a pogotovo da sjedne na kauč za intervjuiranje.Biti Rolling Stone ima svoje prednosti.

Ispostavilo se kako je Charlie Watts ibez Stonesabio obožavan - valjda jer je bio jedini tip u grupi koji nije imao olovku za oči, bio je istinski sramežljiv i svirao jebubnjeve sponiznošću koja bi bila gotovo uznemirujuća.

Jednom prilikom veliki jazz glazbenik Duke Ellington je rekao: "Rock 'n' roll je najhrabriji oblik jazza".To je još jedna izjava koja dodatno objašnjava važnost Charlieja Wattsa. Iako je bio člannajuspješnijegsvjetskogrock 'n' roll benda,nije ga se moglo spriječiti da živi svoj san.