Glazbenica Ana Đurić poznatija kao Konstrakta top je tema u regiji. U gotovo svim medijima -od Srbije preko Bosne i Hercegovine do Hrvatske. No, kolika je njezina trenutačna popularnost najbolje dokazuje podatak kako je u posljednja dva tjedna na Billboardovoj listi s pjesmom 'In Corpore Sano' na prvom mjestu, a na tronu joj društvo prave glazbenica Senidah i bosanskohercegovački duo Buba Corelli i Jala Brat. Nije baš društvo u kojem bi se 'normalnim' okolnostima mogla pronaći ova konceptualna umjetnica, ali kako i sama kaže, nikad ničemu ne treba pristupati s predrasudama.

A upravo su je predrasude prema Eurosongu skoro stajale toga da svoju pjesmu koju je objavila prije mjesec dana u sklopu 'Triptiha' sakrije odcjelokupne regionalne javnosti, a uskoro i one europske. A tko je ova jednostavna žena, majka dvoje djece, po struci arhitektica i glazbenica koja je na sceni više od dva desetljeća? U razgovoru za RTL.hr otkrila jepokoje pojedinosti o sebi, živi li danas slavu koju je priželjkivala na početku karijere, što kaže na ovaj suvremeni način života koji tematizira u 'Triptihu' te kako teku priprema za nastup karijere u talijanskom Torinu.

'I šta ćemo sad'. Ovako završava vaša pjesma 'In Corpore Sano', a tako ste slično reagirali kada ste pobijedili na Beoviziji. Jesu li se slegli dojmovi sada nakon nekoliko tjedana?

Ako pričamo sada tu o nekom društvenom fenomenu, meni će trebati još neko vrijeme da se uhvati neki otklon od svega toga. Da vidimo što se tu zapravo dogodilo. Što se mene osobno tiče, dojmovi su se malo slegli i malo sam uhvatila neke konce i uzde. Polako. Sada je došao onaj trenutak koji je suštinski, a to je da se bavimo nastupom. Da se manje bavimo gostovanjima po medijima.

Da se pitalo isključivo vas - biste li završili na Beoviziji?

To sam negdje komentirala, u suštini to je bilo neko moje stereotipno razmišljanje, koje niti ne podržavam, ali da, razmišljala sam si o tome treba li ići. Moj stav je bio da ta pjesma ne pripada tamo. Međutim, nije loše napraviti neki rizik jer onda imaš šansu i da će se nešto dogoditi. Ne ja osobno, nego svi mi zajedno.

'Pomeli' ste i Billboardovu listu u Hrvatskoj. Dva tjedna zaredom ste na prvom mjestu...

Nisam to očekivala. Nisam očekivala niti u Srbiji da će biti tako. Sve je toliko široko rasprostranjeno, na svim stranama, kod različite vrste populacija. Za Hrvatsku sam čula da je jedan tjedan bila, ali evo nisam znala i za drugi. I drago mi je, nekako se to sve regionalno proširilo.Cijelu tu pjesmu prati i 'Triptih', ima tu neki zajednički momenat za cijelu našu regiju. Možda je i to neki razlog prepoznavanja.

Spomenuli ste 'Triptih'. Otkud takva originalnost za spotove?

Ustvari su trebale biti četiri pjesme, ali smo skratili na tri. Htjela sam da to sve izvedemo u jednom prostoru i da svaki video bude jedna scena koja na neki način odražava svojom stilizacijom i svojim pokretima to nešto što bi pjesma bila. Video sam na kraju završila s Anom Rodić i Majom Uzelac. I one su definirale to što na kraju vidimo. Koncept je bio jedan video jedna scena.

Izvor: Pixsell

U tim pjesmama, barem prema mom viđenju, kritizirate suvremeni način života. Rad od ponedjeljka do petka, individualnost, sebičnost, prejedanje... Jeste li se vi odlučili baviti glazbom upravo kako biste se odmaknuli od tih kalupa?

Ne. Nije to bilo tako svjesno niti sam ja ikada imala takav pretjerani otpor prema poslovima koji se obavljaju od 9 do 17 sati, ali druga je stvar način na koji ja to komentiram i smisao svega toga ukupnoga u našim životima. Mene je život vodio tako da sam odlučila da više mogu učiniti s glazbom nego što bi to radila u arhitekturi s kojom sam se bavila vrlo kratko, jedno pet, šest godina.

Da se vratimo na 'In Corpore Sano', neka generalna poruka je jednak pristup zdravstvenom osiguranju svima. Smatrate li da se to može promijeniti u državi u kojoj živite?

Kada radim pjesme nemam sada tu neku političku namjeru, pričam iz prvog lica i nemam nikakvu političku namjeru. Pričam iz prvog lica kako se ja osjećam, taj trenutak kada ja kažem kako nemam knjižicu ustvari održava na koji se način osjećam, u suštini nezaštićeno, u čemu se prepoznaju mnogi od nas. A ako me pitate kako ja to vidim? Zaista bih voljela da imamo isti pristup istom zdravstvenom osiguranju globalno. To je neka idealna situacija za koju bih voljela da postoji. Mislim da pjesma pokreće brojne teme i pokreće na razmišljanje, čak ima i neki utjecaj na lokalna događanja tako da... Zadovoljna sam time. To jest tema koja je bitna. Prije svega ta naša nezaštićenost.

Kakav utjecaj pjesma ima na lokalna događanja?

Ne mogu reći ništa konkretno, ali priča se na tu temu. Možda se čak organiziraju i neke konkretne akcije koje bi doprinijele tome da se ta procedura olakša za umjetnike, a ja smatram kako smo svi mi pomalo umjetnici. I taj umjetnik koji se spominje je metafora za sve ljude koji se osjećaju tako nezaštićeno.

Baš ste inspirirali medijske urednike. Piše se naveliko o zdravlju kose Meghan Markle, a evo i podočnjacima jedne naše glumice. Zabavlja li vas to ili ljuti?

Baš sam neki dan naišla na naslov gdje je pisalo: 'Njihovu ljubav nisu odobravali. Evo pogledajte tko je Konstraktin muž'. To je potpuno jedna izmišljotina. Postajem subjekat te situacije, svega toga čemu pristupam, možda ne cinično, ali ne odobravam proizvodnju takvog sadržaja za koji smatram da ničemu ne služi.

Kako su se vaša djeca i suprug snašli u novonastaloj situaciji?

Nismo obitelj koja je navikla da bude izložena pa nam je bilo potrebno neko vrijeme da se uskladimo s novonastalom situacijom. Djeca kao djeca, tinejdžeri, malo ih je blam, malo im je zabavno, ali u principu - dobri su i sve je okej. S jedne strane se navikneš, a s druge strane prebaciš fokus sa svega toga na nešto drugo.

Kako se pripremate za Eurosong?

U principu ovaj eurovizijski show je najveći u Europi, a možda i šire. Tu nema mnogo mjesta za vrludanje, postoje rokovi koji se moraju ispoštovati. Dosta je tu nekih administrativnih stvari. I dosta slanja tih nekih promotivnih videa. S te strane to teče, a s druge strane, ovaj nastup koji već imamo, naprosto pokušavamo malo zategnuti, no on ostaje takav kakav jest. Nije bilo previše prostora da ga dalje razradimo jer je Beovizija kasno održana, a vrlo brzo smo Talijanima morali poslati skoro pa sve definirano. S druge strane, naša odluka je ta da ostanemo u tim okvirima u kojima jesmo. Pripreme idu i to je to.

Što vi osobno očekujete od Torina? Imate li pritisak?

Nije da nemam, ali ono što znam je to da ćemo se mi potruditi uraditi najbolje što možemo. A za sve druge stvari - vrijeme će pokazati. Mislim da nije praktično opterećivati se nečime što bi možda bio zahtjev okoline, a možda i ne bi. To zaista ne znam. Radimo našu stvar najbolje kako možemo i vidjet ćemo kako će to biti primljeno dalje.

Na sceni ste od 2000. godine, živite li sada tu slavu koju ste si priželjkivali na početku karijere?

Nije mi neki timing. Ipak je prošlo dvadeset godina tako da bi ova vrsta pažnje tada lakše pala, a život je otišao u nekom drugom pravcu. Nije da ne uživam u svemu tome i nije da nisam zadovoljna. To je sve ono što ja radim, što mi radimo, što se vidi i čuje.

Izvor: Pixsell

Nakon 'Zemlje Gruva'prije tri godine ste krenuli i u solo karijeru. Koji je bio razlog?

To je bio logičan razvoj tih stvari. Zvuk koji sam tada radila je prilično drugačiji od onog koji radi 'Zemlja Gruva' koji je malo više pop. Kod mene nema dugačkih dionica i aranžmani su drugačiji i možda je to o čemu ja pričam i tematski malo drugačije. Kao da smo se odlučili da iza toga stoji moje ime, iako je to bila inicijalna ideja prije deset godina da 'Zemlja Gruva' bude podrška umjetnicima, ali tada to nismo uspjeli iskomunicirati. Nekako je bilo zabune - "Zoe Kida u 'Zemlji Gruva', što je sada to? Je li to Zoe Kida ili Zemlja Gruva i onda se sve to svelo na 'Zemlju Gruva". No, sada, deset godina kasnije, imamo priliku da se to definira kao takvo. Konstrakta koja u podršci ima bend 'Zemlja Gruva', Zoe Kida koja je također krenula nekim svojim solo putem.

Ne bavite se hiperprodukcijom. Kako si to u današnje vrijeme možete 'priuštiti'?

Voljela bih da takvu produkciju nekako izbjegnem zato što to nije nešto što meni odgovara i nije neki moj tempo. Dosad sam imala taj luksuz u neku ruku da proizvodim, da radim pjesme u nekom tempu koji meni odgovara. Takoreći organski, kada dođe tema, kada je sastavimo, kada kažemo da je to dobro onda je puštamo bez pritiska da to mora biti za dva, ti mjeseca, da imamo jedan album godišnje. Međutim, znamo da su okolnosti kad uđeš malo više u taj biznis i malo drugačije, onda postoji taj pritisak. Ne znamkako će se to kod mene razvijati. Vidjet ćemo.

Cijeli intervju s Konstraktom pogledajte u videu!