Legendarni glumac Emir Hadžihafizbegović jedna je od glavnih zvijezda nove RTL-ove serije 'San snova' koja kreće s prikazivanjem ove jeseni, a s nama je razgovarao o liku Mirka Stošića koji tumači, kolegama sa seta te svojoj dugoj i uspješnoj karijeri. U 38 godina snimio je više od 65 igranih filmova, 10 serija, glumio u više od 2500 kazališnih predstava, a dobitnik je više od 90 prestižnih domaćih i stranih nagrada.
Kao najbolji glumac nagrađen je Grand Prixom u okviru Balkan Florence Express Film festivala za ulogu Zeke u filmu 'Žaba' Elmira Jukića. Za glavnu ulogu u filmu "Takva su pravila" Ognjena Sviličića dobio je Zlatnog lava na filmskom festivalu u Veneciji, a konkurencija su mu bile holivudske zvijezde poput Ethana Hawkea i Bena Barnesa. Za taj je film osvojio i Zlatnu Arenu u Puli, kao i najveću državnu nagradu iz kulture "Vladimir Nazor" koju dodjeljuje Republika Hrvatska. Za ulogu u filmu "Armin" u režiji Ognjena Sviličića, dobio je brojne nagrade na međunarodnim festivalima i Zlatnu Arenu u Puli, kao i za ulogu u filmu "Karaula" Rajka Grlića. Zbog zasluga za hrvatsku kulturu dodijeljeno mu je državljanstvo RH.
Glumio je u nizu filmova koji su dobivali nagrade na vodećim svjetskim festivalima među kojima su "Otac na službenom putu", "Grbavica", "Ljeto u Zlatnoj dolini", "Gori vatra" i "Quo Vadis, Aida?" Jasmile Žbanić, koji je proglašen najboljim europskim filmom u 2021. Na Međunarodnom filmskom festivalu u Stockholmuproglašen je najboljim glumcem za ulogu u filmu "Takva su pravila". U New Yorku mu je uručena nagrada za najboljeg glumca u filmu "Žaba", dva puta je nagrađen na Festivalu istočnoeuropskog filmau Cottbusuu Njemačkoj i tri puta mu je dodijeljena Zlatna mimoza na festivalu u Herceg Novom.Osvojio je priznanja na svim regionalnim festivalima u bivšoj Jugoslaviji. Nemoguće je pobrojati sve nagrade koje je Hadžihafizbegović u impresivnoj glumačkoj karijeri, a objasnio nam je koliko su mu važne.
"Ima tu malo i sreće, kako bih rekao, božje svjetlosti koja se spustila na moje nagrade, a ima i mog talenta, truda i dobrih uloga. Ponosan sam na tri Zlatne Arene u Puli za 'Armina', 'Takva su pravila' i 'Karaulu'. Sve u svemu, nagrada je bitna, no ne treba se razmišljati samo o kontekstu nagrade jer umjetnik koji to radi ne može nikad biti velik ni značajan umjetnik. Pisac koji piše roman ne razmišlja bi li mogao dobiti nagradu. Mislite li da je Márquez dok je pisao 'Sto godina samoće' razmišljao o Nobelovoj nagradi? Naravno da nije. Bilo koji umjetnik ako razmišlja dok stvara svoje djelo hoće li dobiti nagradu, od toga nema ništa. Ja sam svoje najveće nagrade osvajao da nisam ni znao, recimo Andreja Tarkovskog nisam znao ni da mi je film na festivalu. To je nagrada svjetskog značaja. To je neslužbeni europski Oscar. Tarkovski je otac moderne kinematografije. Bio sam jako sretan kad sam čuo da sam dobio tu nagradu, možda čak više nego zbog Zlatnog lava", ispričao je glumac.
Emir u seriji 'San snova' tumači jednu od glavnih uloga, tvrdoglavog Mirka Stošića, oca perspektivnog mladog nogometaša Alena kojemu se život nakon ozljede promijeni iz temelja. On pokušava igrati "igru", ali ne ide mu. Otkrio nam je s kojim dijelom svog lika se može poistovjetiti.
"Prije svega, jako sam sretan što glumim u ovoj seriji. Zahvaljujem svima koji su mi ukazali povjerenje. To je vrlo odgovoran i velik posao. Na setu je sjajna atmosfera i ta aura sa snimanja je vrlo bitna za finalni proizvod. To je neki spoj mladosti i iskustva. Ovo je jako dobro pripremljen set producentski. I mogu vam reći da imam, bez obzira na broj utakmica u nogama, tremu. Glumac koji kaže da nema tremu je ili drugorazredni ili trećerazredni glumac. Odgovorno je stati pred kameru koja kreće snimati, a vi trebate graditi lik. Što se tiče Mirka Stošića, to je čovjek iz našeg susjedstva. To je čovjek koji ima sve one atribute i mentalne karakteristike koje ima i većina, ajmo to reći, malih, običnih ljudi. Ne volim baš taj termin jer pitanje je tko je mali, a tko veliki. Mali, obični ljudi su uvijek spašavali svijet. On je uporan, ne prihvaća poraze. I ja sam takav. Nikad nisam prihvaćao poraze kao nešto što bi me bacalo u loše raspoloženje, letargiju, otuđenost. To mi je najsličnija osobina s likom koji tumačim. Mirko iz teških kriznih situacija, kako mi kažemo u Bosni, belaja uvijek izađe kao pobjednik i kod njega je kao i kod mene u životu deviza da optimizam daje zdravlje duši. On je optimist u najtežim situacijama. No ja znam da se bavim fikcijom i dajem liku sve što redatelji traže. Želim reći da u ovoj fazi ona srčika serije, redatelji, snimatelji, vođe snimanja, besprijekorno funkcioniraju. Majstori svjetla, rekviziteri, garderoba, šminka, vozni park, catering odlično rade. Pripadam u onu kategoriju glumaca kojima je svaki čovjek na setu važan. Kolektivna energija nad ovim projektom je jako dobra i to će se u finalnom proizvodu vidjeti. Posrebno mi je drago što radim s mladim kolegama i jako su fleksibilni, primaju neke savjete od nas starijih, mene, Žarka Radića, Frane Lasića. Mislim da će upravo taj spoj mladosti i iskustva biti jedna od kvaliteta serija. S nestrpljenjem iščekujemo jesen, rujan da vidimo hoćemo li prikovati ljude za male ekrane. Želim pohvaliti pisce ove serije koji su napravili jedan dobar tekst i dali su nama glumcima inspiraciju da između njihovih replika dodamo nešto svoje, a da ne diramo njihovu viziju likova, da ne narušavamo situaciju i dramski efekt. Sam zaplet u seriji je dramatičan, moj sin se teško ozlijedi i to mu utječe na nogometnu karijeru. Odmah se počinje s lošom stvari, a ne komičnom. No bit će i smijeha puno. Ima neke zaplete zbog kojih će gledatelji nestrpljivo čekati sljedeću epizodu kako bi vidjeli kako će se teške situacije razriješiti", ispričao nam je glumac.
Otkrio nam je koliko mu se sviđa što ima prostora za improvizaciju za koju su ga kolege sa seta pohvalili.
"Znate kada se improvizira? Pogorelić improvizira onog trenutka kada suvereno vlada notama koje su ispred njega. Messi improvizira jer suvereno vlada nogometnom igrom. Robert De Niro je u 'Taksistu' vjerojatno improvizirao u dogovoru s redateljem Martinom Scorsesejem. Improvizacija je vrlo teška stvar jer morate suvereno vladati situacijom, svojim tekstom, tekstom partnera. Morate znati svaku repliku, njegovu i svoju da biste improvizirali. Taj odnos prema improvizaciji kao nečemu što je laka roba je zapravo pogrešan. Zoran Radmilović je igrao svoju predstavu 'Radovan III.' nekad dva sata, nekad četiri sata. Kao mladi student pitao sam ga o tome i rekao mi je da je točno zna izlaske svih glumaca na pozornicu, zna kad se koje svjetlo pali i da ima Radovana u malom prstu. Kad imate u malom prstu ono što je vaš glumački zadatak, onda je moguća improvizacija. Moja improvizacija ne dolazi iz nekog hira ili želje da budem smiješan. Dolazi iz suverenog vladanja tekstom, situacijom i partnerskim odnosima i onda se tu može provući neka rečenica koja daje još više 'mesa' tom sjajno ispisanom tekstu", objasnio je Emir.
Kaže da se kod posla vodi Platonovom mudrošću koju je izrazio u djelu 'Država. "Idealna država je ona u kojoj svatko radi svoj posao najbolje što zna. Po toj devizi živim. Marko Aurelije je u djelu 'Samomu sebi' rekao da je život onakav kakva ti je misao", naglasio je.
Osim sjajnog scenarija i glumačke ekipe, jako mu se svidjelo što se i set bio privremeno preselio iz Zagreba u Makarsku. "Imam u životu najmanje 50 dolazaka u Makarsku, od svoje sedme godine do prošle godine. Bosanac može ljetovati na Karibima, Sejšelima, ali ako ne dođe na Makarsku rivijeru, kao da nije ljetovao. Dakle, cijelo to područje od Ploča do Omiša i do Splita, Zaostroge, Promajne, Baške Vode, Tučepa, Brela, Makarske je nešto s čime sam ja odrastao. Makarska je dio mog djetinjstva. S 10 godina sam tu pao s čamca pa su me šivali u bolnici. Tako da sam pun asocijacija kad dođem u Makarsku. Nikad ne idem autocestom od Sarajeva jer ova Makarska rivijera je kao čarobnjak iz Oza. Volim se sjetiti djetinjstva, miris borovine me podsjeća na to, iako je to bilo još tijekom Jugoslavije. No uspomena je naše privatno vlasništvo, radimo što želimo s njom", rekao je glumac koji je zadobio malu ozljedu na nozi i odlučio ju zaliječiti u moru.
Emir živi na relaciji Sarajevo - Mostar - Tuzla - Zagreb i stalno je u pokretu. "Sad sam završio jedan igrani film i čeka me novi, a tu je i serija. Samo u Hrvatskoj imam 16 igranih filmova, a 70 u karijeri. U Tuzli sam rođen, tamo mi je otac još živ, majku sam izgubio u ratu, brat mi je tamo. U Sarajevu mi je obitelj, moj 31-godišnji sin Edin i moja kći Amra koja se prošle godine udala, moja supruga Aida. U Mostaru mi je vikendica. To je neki četverokut u kojem se krećem. To su četiri destinacije u kojima sam posljednjih 15-ak godina", ispričao je i otkrio da planira uskoro posjetiti oca.
"Teško je bolestan. Nije životno ugrožen, ali je loše", istaknuo je.
Otkrio je kada nađe vremena za obitelj. "Miksam profesionalizam i hedonizam. Poznat sam kao brodvejski profesionalac kada radim i ozbiljna lola kada ne radim. Kad se radi, nema zezanja, nema tulumarenja. Ide se na spavanje u 23 sata. Ne možete doći na set poslije nekog tuluma, neodgovorno je stati pred kameru u sedam ujutro. Kad radim, sve vrste hedonizma idu na stranu. Kad sam slobodan, ide zezanje, tulumi i roštilji. Taj miks je recept za trajanje. Ne priznajem kontekst zvijezde u našem poslu. Zvijezde su na nebu, ljudi su na zemlji. U glumačkom poslu najvažnije je trajati, ja trajem 40 godina. Moj prvi film 'Otac na službenom putu' snimljen je 1983. godine. Prije 40 godina je dobio Zlatnu palmu u Cannesu. Čovjek nekad treba sići s racionalnih tračnica pa se na njih vraćati. Držim se profesionalizma u svom poslu i dolazim prije redatelja na snimanje. Volim savršeno vladati tekstom i nekako samo tako se može trajati", zaključila je ova glumačka legenda.
POGLEDAJTE VIDEO: