62-godišnja glumica, koja u seriji tumači Lazarovu i Mihajlovu majku Milenu, pojavljivala se u brojnim legendarnim projektima bivše države poput ''Povratka otpisanih'', ''Sveti Georgije ubiva aždahu'' ili ''Policajac sa Petlovog Brda'', a ispričala nam je brojne zanimljivosti o svojoj ulozi, razlici između televizije i kazališta, ali i suradnji s kolegama sa seta.

1. Gledatelji vas se sjećaju iz nekih od najpopularnijih projekata bivše države! Koliko se snimanja, tempo i život na setu razlikuju danas od 70-ih ili 80-ih godina?

Mnogo se razlikuje! Živimo u posve drugačijem vremenu što se tiče produkcije, tehnologije i sve to diktira jedan novi tempo. U drugom smislu sve je ostalo vrlo slično. Uvijek su te filmske ekipe i rad na setu, atmosfera i odnosi među kolegama isti, nepromjenjivi i tu ne vidim neku razliku. Prepuno anegdota, šala, buke, zabave... A onda je sve lakše podnijeti, čak i broj scena kojih ponekad dnevno može biti vrlo mnogo. Ovdje je uvijek gužva, ali kad se u pauzama sretnemo, pričamo, zezamo se, prisjećamo uspomena, lijepo je!

2. Što Vas je privuklo da prihvatite ulogu na projektu ''Pogrešan čovjek''?

Ova snažna priča koja će povezati ljude i sudbine koje su se oduvijek prožimale. Čeka nas velik posao, puno je epizoda, a mi ne znamo do kraja što će naši likovi sve raditi i što doživjeti. I to je opet specifičnost ove vrste serije. Da ti kao lik također ne znaš, baš kao što ni u životu nisi siguran kamo će te život odvesti, tako ni ovdje ne znaš baš do kraja sve. I to ima neku svoju zanimljivost. Mislim da će brojni likovi iznenaditi gledatelje i neće tako lako moći steći pozitivno ili negativno mišljenje o njima. Brojni likovi imaju dvije strane i u tome je ljepota.

3. S kojim ste hrvatskim glumcima dosad surađivali?

Imala sam prilike raditi s Brunom Bebić i divno smo zajedno surađivale. Ovdje tek trebamo zajedno snimati i jako se veselim. I s Ivanom Roščić koju jako cijenim i volim i koja je u ovoj seriji doista divna.

4. Velik dio vaše karijere vezan je uz teatar Atelje 212 . Koja je najveća prednost rada na televizijskim, a koja na kazališnim projektima?

Kazalište drži jedan kontinuitet, posebno mi koji smo stalno zaposleni. Onda kad provedeš 30-40 godina u kazalištu, to je jedno ogromno vrijeme i nešto stvarno što te obilježi i stvara jednu karijeru. Ja sam se opredijelila za oba pravca pa koliko uspijem hendlati , uspijem, no važan je kontinuitet zato što kad netko ide iz serije u seriju ili iz filma u film, to mu daje neku vrstu sigurnosti, lakoće, zanata. U svakom smislu, to su dva različita medija. U kazalištu sve mora ponovno, ispočetka, i ondje je glumac kontrolor cjeline. Na filmu i televiziji nisi! Kontroliraš samo kadar, od ''akcija'' do ''rez'', a poslije toga ne. Tada nastupa montaža, redatelj, itd. Ovdje nemam toliku kontrolu u odnosu na rezultat kao što imam u kazalištu.

Daru Džokić gledajte od ponedjeljkado petkau 20 sati u novim epizodama serije ''Pogrešan čovjek''.