O najvećoj strasti u njezinom životu, djetinjstvu, mladosti, o životu pred kamerama i činjenici da se u potpunosti vraća. "Ponovno sam kod kuće", rekla je Nikolina Pišek u ekskluzivnom intervjuu za RTL.hr. U našem videoformatu 'Sasvim osobno' otvorila je dušu i otkrila pojedinosti o svom životu. Dotakli smo se baš svega - televizijskog posla, kritika i pohvala javnosti, prvim poslovima, ali i majčinstvu. Cijeli intervju ne propustite pogledati u videu, a Nikolinu uskoro očekujte na RTL-u, u voditeljskoj ulozi u hrvatskoj verziji 'Masked Singera'.

Kakva si bila kao dijete?

Bila sam dosta nestašna, u moju obranu, odrasla sam isključivo među dječacima, u ulici u kojoj su svi moji prijatelji bili isključivo muške populacije. Kada sam došla u osnovnu školu, tada sam postala svjesna da sam djevojčica. Igrala sam se s autićima, lutke nisam poznavala, igrali smo se vojnika, lopova i policajca. Imala sam problem kako se uklopiti u žensko društvo, ali i to sam savladala.

Kako si tijekom studija spajala majčinske dužnosti sa studentskim?

Došlo je nekako spontano jer druge opcije nije bilo. Srećom da sam imala roditelje koji su uskakali, drugi baka i djed također. Bilo je situacija kada sam kćer dovodila na predavanja, znalo me se vidjeti na fakultetu s kolicima. Sjećam se predavanja u velikom kružnom auditorijumu matematike, a barem jedno je odslušala spavajući. Kao za vraga, upisala je Matematičku gimnaziju. Šalimo se da je ipak nešto pobrala na tim predavanjima i da joj je naprosto matematika ležala.

Kakva su ti sjećanja na prvi posao?

Prvi posao? Svi smo se kao klinci snalazili, dijete sam iz Novog Zagreba, nisu nam bile luksuzne ekonomske okolnosti. Radili smo što smo mogli. Od pranja prozora na benzinskim pumpama pa do...svašta. Radiš kao hostesa, pa je bilo popularno biti manekenka pa sam i to pokušala. Bilo je honorarnih poslova koji su se mijenjali i nizali. Tijekom fakulteta sam radila kao fotograf, a onda sam kasnije počela pisati tekstove da bih na kraju završila na televiziji. Radila sam u nekoliko televizijskih kuća, a sve to je bila uvertira u to čime se bavim sada.

Jesi li razmišljala da dovršiš doktorat na Arhitektonskom fakultetu?

Razmišljala sam. Da, voljela bih, ali eto sada sam gotovo sigurna da će to biti teško. Pogotovo u ovim vremenima jer to iziskuje određenu dozu relaksiranosti i vremena kojeg sada nema. Do mirovine sigurno.

POGLEDAJTE VIDEO:

Što je bio tvoj prvi veliki projekt? Kako si ga preživjela?

Možda moj najodgovorniji prvi projekt nije bio televizijske prirode. Tada sam osjećala veliku odgovornost, ali sve je dobro prošlo. Radila sam scenografiju za predstavu 'Madame Butterfly' u osječkom HNK. Za nekoga tko je tek završavao studij, to je zaista bila velika odgvornost. Provela sam tri mjeseca u Osijeku s gigantskim komarcima. To sjećanje mi je još uvijek svježe. Fantastično iskustvo. Izvanredna ekipa, sve je vrlo dobro. Bila je nominirana na Danima hrvatskog glumišta kao najbolja predstava.

Jesu li ti draže live emisije ili kontrolirani studijski uvjeti?

I live emisije i kontrolirani studijski uvjeti imaju svoje prednosti i mane. Ako me pitate pet minuta prije izlaska na scenu, vjerojatno ću vam reći nešto što ćete morati sakriti. Live emisije sadrže užasnu količinu adrenalina, napetosti i stresa, a s druge strane to je zadovoljstvo koje ništa drugo ne može zamijeniti. To se ne može usporediti. Odgovornost je puno veća jer ne smiješ pogriješiti. Pazite na mene i što radim. Studijski uvjeti su uvijek ležerni i to se lagano odradi.

Imala si izlet u glumačke vode. Jesi li razmišljala o ozbiljnim angažmanima?

Ja jesam, oni nisu. Bilo je neplanirano, a ja sam došla kao epizodist u seriju koja je bila dosta gledana. Izgovorila sam nekoliko rečenica i to je bilo to. Iz nekog razloga su za mene raspisali ulogu za cijelu godinu. Ostala sam na setu s glumačkom ekipom i to je stvarno bilo fantastično iskustvo budući da sam se družila s renomiranim imenima hrvatskog glumišta. Naučila sam štošta. Bilo je veliko iskustvo. I da - ako imate neku ponudu...tu sam.

Kako gledaš na modu s obzirom na tvoje formalno obrazovanje?

Ne gledam pretjerano ozbiljno. To nije nešto s čime se treba baviti na ozbiljan i elaboriran način iako respektiram sve koji to rade, kojima je to preokupacija iz bilo kojeg razloga. Profesionalnog ili bilo kojeg drugog. Moda me zabavlja i kao sredstvo izražavanja u datom trenutku. Bitna je u nekoj razini, ako gledamo na to jer vas ljudi percipiraju vizualno, a onda otkrivaju druge stvari o vama. To je prvi nivo komunikacije s ljudima. Tako da vi, na svjesnom ili nesvjesnom nivou, kada se oblačite, poručujete svijetu što god da to bilo. Ovisi o tome kako tko neke poruke čita. Na svjesnom nivou ne poručujem ništa, ali na nesvjesnom to je odraz mene danas. Osjećam se ležerno, opušteno, nisam previše bila opterećena sa svojim izdanjem. To je moja poruka svijetu danas.

Kako se nosiš s komentarima javnosti?

Dokle god nešto nije maliciozno, na to se ne osvrćem previše. Znam da postoji ona izreka da nije bitno što netko kaže, nego tko i naravno da u tome ima istine. No, opet kada masa ljudi govori ne možeš to ne uvažiti. I ne možeš da te na nekoj razini ne dotakne, ali vježba je čudo. U mom slučaju vježba je dugotrajni boravak u javnoj sferi tako da se sa svime naučiš nositi. Načiš s vremenom neke stvari o sebi, nisi toliko ranjiv, znaš tko si i što si, neke stvari te više ne mogu povrijediti. Povrijedi te malicioznost, odnosno namjera nekoga da ti učini zlo, a zapravo te ni ne poznaje. To su fenomeni s kojima bi se trebali pozabaviti ljudi iz struke. Život na vjetrometini nije cijelo vrijeme ugodan.

Cijeli intervju s Nikolinom Pišek pogledajte u VIDEU !