Đuro Osman je umirovljenik iz Šandrovca kraj Bjelovara koji je cijeli život radio u građevini, a i danas još uvijek sa strane izrađuje drvene stolove i nadstrešnice za kuće. U show 'Ljubav je na selu' prijavio se jer mu je nakon dvadeset godina dosta samotnog života. Nažalost, Đuro nije osvojio dovoljan broj pisama kako bi nastavio sudjelovati u showu, a vjeruje li i dalje u ljubav, objasnio nam je u intervjuu.

Jeste li tužni što radi nedovoljnog broja pisama niste mogli dalje sudjelovati u showu?

Nisam tužan. Sretan sam što sam dobio bar nekoliko pisama, a to što nisam mogao sudjelovati u showu, nema veze, nije meni problem popiti kavu s gospodičnama izvan showa.

Jeste li izgubili vjeru u ljubav?

Nisam. I dalje tražim ženu. Živim sam već dvadeset godina i dosta mi je toga. Želim neku ženu koja će htjeti živjeti sa mnom, šetati, piti kavu, neku s kojom će mi biti lijepo i s kojom ću uživati.

Što se dogodilo da već dvadeset godina živite sami?

Bivša supruga je otišla, ostavila me s naše tri kćeri i od tada nisam pronašao onu ljubav s kojom bih mogao provesti ostatak svog života.

POGLEDAJTE VIDEO:

Što mislite, zašto vam žene nisu pisale?

Mislim da je najveći problem što me nisu osobno upoznale. Ne vjerujem ja u ljubav preko društvenih mreža, dođi, upoznaj me, možemo sjesti na kavu, prošetati, popričati, tako će upoznati pravog mene.

Biste li se ponovno prijavili u show 'Ljubav je na selu?

Da, prijavio bih se ponovno iako ovaj put nije bilo uspješno.

Rekli ste da je i vaša kćer sudjelovala u showu i pronašla svoju ljubav, kako danas živi?

Je, bila je na farmi kod Saše Domitrovića, mog zeta. Imaju troje djece, blizance i curicu od osam godina i lijepo žive.