Ima 19 godina, voli leptire i radi kao šminkerica. Reklo bi se, prosječan život prosječne Ukrajinke. Ali Anastasiya Shpagina s prosjekom nema baš nikakve veze.

Od curicama tako drage zanimacije - diranja mamine šminke, Anastasiya je došla do ovoga. Po uzoru na japanske animirane junakinje ona uistinu misli da su oči ogledalo duše. A njezino je ogledalo poveliko.

"Budim se u pet sati, da se mogu spremiti za posao. Počinjem raditi u devet. Za šminkanje mi treba sat i pol, nekad i dva", kaže Anastasiya.

I tako Anastasiya i njezine oči kroče svijetom, a prati ih sve više djevojaka koje izvode čuda ne bi li izgledale poput anime . Neke čak, poput najpopularnije i najtajanstvenije japanske manekenke hodaju s maskama na glavi.

"Sada imam 39 kilograma, a visoka sam 158 centimetara. Željela bih imati 38 kilograma", rekla je Anastasiya.

"Anime su nastale u Japanu početkom 20. stoljeća. 60-tih godina ovog stoljeća Tezuko ih je zapravo postavio na scenu nekakve animacije", pojasnio je Gordan Šojat iz Svijeta stripa.

No, s vremenom su im se oči povećavale a suknjice postajala sve kraće. Još uz to u svakoj epizodi potamane negativce. Pa nije ni čudno što su se probile i do crtića za odrasle. "To je takozvana school girl fantasy, to imaju Amerikanci unutar svojih cheerleadesica, Japanci unutar tih anima, mangi", kaže Šojat.

Jasno je da ih tako blago erotične vole muškarci. I zato je jasno zašto Anastasiya želi biti anima. No, ta joj je opsesija donijela više štete nego koristi. Nema prijatelje, teško zadržava posao i trpi svakodnevne uvrede. Ali ona svejedno fura svoj film.

"Željela bih na operaciju očiju. To se radi u Japanu, proširuju se oči", kaže Anastasiya.

Patologija ili djetinjarija teško je reći. Ali dobro je prošla. Jer da su Ukrajinici umjesto anima puštali Toma i Jerrya možda bi ovo bila priča o 19-godišnjakinji koja se penje po drveću i tavom po glavi lupa nepodnošljive susjede.