BLUR: All the People (EMI/Dallas)
Kompilacija "Midlife: ABeginner's Guide to Blur" napumpala jeiščekivanje velikog reuniona slavnebritpop četvorke i otkrila novim klincima na što su devedesetih otkidala njihova starija braća, a ovajdvostruki live album, snimljen na trijumfalnom koncertu u Hyde Parku, simbolično zatvara Blurovo poglavlje britanske indie povijestite članovima grupepružapriliku da posljednji pozdrav upute i onima koji nisuuhvatili niti jednu od njihovih povratničkih svirki.
Baš kako dolikuje pravom koncertnom albumu, "All the People" jesačuvaomalo prljavštine i dopustio da neke pjesme publika doslovno oduzme bendu.
Na"Song 2", primjerice, Damon Albarn je samo jedan od desetak tisuća onih koji urlaju kao da nema sutra,zaglušujuće ovacije koje prate svaki povratak na bis dirnut će vas i u polumraku spavaće sobe, a čak i samousputni poznavateljiBlura zažalit će što te večeri nisu gledali i slušali "Parklife", "Tender", "End of the Century" i "Chemical World".
Ponovno okupljanje konačno je izgladilo odnose između nekoć velikih prijatelja Albarna i gitarista Grahama Coxona, a svima nama omogućilo da se još jednom uvjerimo kako je Blur bio i ostaobend koji je u glazbipokušao skoro sve te u većini slučajeva iz svojihtransžanrovskih eksperimenata izlazio snovim remek-djelom onog tipično engleskog rocka u kojem rame uz rame stoje Kinksi, Beatlesi, The Jami munjeni Syd Barrett.
SUSAN BOYLE: I Dreamed a Dream (Sony/Menart)
Najveću glazbenu priču protekle godine nisu ispričali ni MTV, ni trendy radijske postaje, ni lovci na talente diskografskih mogula već jedna od bezbrojnihemisijakoje diljem svijeta svakodnevno pokušavaju pronaći pjevače, plesače i druge anonimuse spremne da učine doslovno sve kako bi se dokopali onih mitskih 15 minuta slave.
Neugledna kućanica iz britanske zabiti zapjevala je "I Dreamed a Dream" i do kraja pjesme postala planetarno poznata. Show je završio, a Susan je ispunila svoj san dugosvirajućim prvijencemna kojem je njen anđeoski glas zamijenio one Micka Jaggera, Monkeesa ili prigodničarskih zborova angažiranih da uveličaju blagdanske ili društvenopolitičke svetkovine izvedbama "Silent Night" ili "Amazing Grace".
Smješten između piano-popa i komercijalnijeg ogranka vokalnog jazza, debi SusanBoyle nadmašuje bilo koje izdanje dosadašnjih pobjednika srodnih natjecanja, ali izvan tog konteksta ne predstavlja mnogo više od simpatične glazbene vježbe, nedovoljno kvalitetne da joj osigura zvjezdani status i kada počne nova sezona"Britain's Got Talenta".
GATUZO: ! (Dancing Bear)
Zagrebački garažni tandem Gatuzo znatno je napredovao u odnosu na dvije godine stari "Noge, ruke, glave" i svojim drugim albumom ozbiljno nametnuo kandidaturu za sam vrh B-lige hrvatskogrock'n'rolla.
Drugim riječima, njihove pjesme neće im donijeti veliku lovu i pune dvorane, ali će dodatno zacementirati njihovstatus koncertne atrakcije, benda uz koji znate da ćete, uz poneko pivo previše,ugodno ubiti večer u nekom zadimljenom klubu.
Zvuk na "!" djeluje neusporedivo punije, premda u lošijim trenucima još uvijek zvuče kao da ih je basist napustio u trenutku kad su putovali prema studiju. Tekstualnih nespretnosti također su se manje-više uspjeli riješiti i zamijeniti ih klasičnijom garage-rock poetikom, a da ih polako možemo početi smatrati i skladateljima dokazali sus "Na pola puta", "Samo čovjek" i "Panikom", zaista fenomenalnom pjesmomo kakvoj današnje Majke, primjerice, mogu samo sanjati.