"Mislim da je cijela moja karijera isprepletena, upravo oni čine me ovakvom kakvom jesam. U životu mi ništa nije poklonjeno, za sve sam se morala izboriti i dati sve od sebe, tako da se nikad ne bojim krenuti ispočetka. Mislim da sam zato toliko uspješna u tim svojim usponima i padovima, u tom nekom buđenju i rađanju ispočetka. Nadam se da će tako biti iduće godine jer ovo nekakvo nezadovoljstvo koje se dogodilo pretvorilo se u veću motivaciju i želju da nastavim jer moja priča nije do kraja ispričana. Mislim da odlično izlazim iz padova i da se super snalazim i kada sam na samom vrhu", priča nam na početku velikog intervjua naša proslavljena atletičarka Sandra Perković.

Ova skromna djevojka iz zagrebačke Dubrave odrasla je u obitelji jakih žena, a teškom putu unatoč (ili baš zbog njega) stigla je do svjetskog sportskog vrha. Sandra Perković jedna je od najvećih hrvatskih sportašica svih vremena pa ne čudi što ju je za veći razgovor prilično teško uhvatiti. Rijetko daje velike intervjue, a kada se na to odluči - do kraja je iskrena i otvorena. Sandra Perković za RTL.hr u velikom intervjuu progovorila je o sportskom putu, odrastanju, ljubavi i suradnji sa Edisom Elkasovićem . Zabavna, duhovita, emotivna i jaka - sve to odlike su velike Sandre.

Nakon što se vratila s dvotjednog odmora, bacila se na pripreme za iduću godinu - koja će biti intenzivna. Pred njom su Svjetsko prvenstvo u Americi i Europsko prvenstvo krajem kolovoza u Munchenu - a očekivanja koja je pred sebe postavila i ovog puta su velika - najveća. Uostalom, kao što i sama kaže: "Hrvatska sportska povijest ima više heroina i više osvajačica medalja... Sjetimo se naše Janice Kostelić".

I ona danas ima takav status, a posebno je on važan za mlade žene koje tek kreću graditi svoje sportske karijere. Njoj su medijsku i pozornost javnosti osigurali impresivni rezultati, ali i činjenica da se okružila pravim suradnicima. U svemu treba imati i karizme te snage koju Sandra definitivno ima. Naslijedila ju je, kaže nam, od svoje majke Vesne i bake Ružice. O njima govori s posebnim emocijama, posebno stoga što je vrlo rano njezina mama Vesna postala samohrana majka.

"Ona mi je najveći pokretač, ni baka, ni ona, ni ja - nismo imale lake živote, borile smo se, trudile, sve same morale stvoriti! Mama mi je davala koliko god je mogla, zahvalna sam joj na svemu. Brat je magistar strojarstva, ja sam olimpijska pobjednica - smatram da se moja mama jako borila da bismo mi bili ono što jesmo", emotivno će Sandra. Nedostatak oca, koji je obitelj napustio kad je Sandri bilo svega pet godina, nije pretjerano osjetila, najvećim dijelom upravo zahvaljujući mami. "Iskreno, ono što sam ja kao mala djevojčica znala jest da neka djeca imaju mamu i tatu, a da ja imam samo mamu. Ona je bila i mama i tata tako da nisam imala niti potrebu imati tatu, ne znam gdje bih ga smjestila u taj svoj dnevnik. Moram vam reći da je moje djetinjstvo bilo prekrasno i da bi se sad vratila, samo zbog nje. Ljubav i energija koju nam je davala je nemjerljiva, sretna sam i ponosna što sam njezina kćer", ponosna je Perković.

A mami je svojedobno već gospođa nasred ulice u šetnji nagovijestila da će Sandra biti pravi mali borac. Otkako je propuzala pravila je 'probleme' i bila pravi mali kućni harambaša. "Gospođa je rekla da će Marko biti pravi mali, fini gospodin, a za mene je rekla da ću se krvnički boriti za svoj kruh", našalila se Sandra. "Zaista se borim i po hladnoći, vjetru, kiši i lijepom vremenu - mislim da da i mislim da nam je ta gospođa htjela to reći", prisjetila se Sandra.

Jednog dana, kaže nam, vidi se i ona kao majka, s dječicom, u ispunjenom, toplom domu. S dugogodišnjim partnerom i trenerom Edisom Elkasovićem sigurno će, jednog dana, sve to imati. Prisjetila se njihovog upoznavanja - imala je tada svega 15 godina. "On je bio proslavljeni sportaš, a ja djevojčica koja je tek počela trenirati. Bio mi je idol, uzor koji je ispunio sve što sam ja tad htjela. Nisam ga tada gledala kao čovjeka koji bi mi se mogao svidjeti. Kako su godine išle, kako smo sazrijevali, tako su se naši putevi spajali... Nakon šest godina prijateljstva jedne večeri sam nazvala svoju prijateljicu Valentinu i rekla joj da mi se sviđa Edis", ispričala nam je Sandra. Tada ga je počela gledati drugačijim očima, a veliko prijateljstvo počelo je prelaziti u ljubavnu vezu.

A ljubav je prešla i u sportsku suradnju. Privatno i poslovno bez problema su razgraničili. "Najzabavnija stvar svim sportašima na stadionu bila je kad mu kažem 'treneru'. A meni to ide samo od sebe, on je moj trener, osoba koja me vodi do savršenstva i u tom smislu se prema njemu ponašam kako njegova titula glasi. U našim kućnim atmosferama se odnosimo kao pravi par. Nije to teško razlučiti, ali da li nam se dogodila situacija da naš privatni odnos pati zbog sportskog - je, da smo uspjeli to rješiti - jesmo - i mislim da smo nas dvoje kao kocke koje su klinkule zajedno", priča Perković.

U jednom trenutku njihovog kompleksnog i intenzivnog odnosa odlučili su se nakratko, spontano razdvojiti. Nije o tome željela javno govoriti. "Naravno da nisam željela o tome govoriti, to je moja intima. Na kraju dana sam rekla da je bolje da se dogodilo sada nego nekada kasnije. Ovako smo se razišli, kasnije opet spojili, shvatili smo da smo jedan drugome sve, da jedan bez drugog ne možemo i da nas nitko ne razumije kao što jedno drugo razumijemo. To je jako lijepo i jako rijetko. Mislim da smo uspjeli uvidjeti što smo mogli za trenutak čak i izgubiti da nismo bili otvoreni, iskreni i pošteni jedno prema drugom", otkrila nam je Sandra.

Pritiske oko pitanja o potencijalnoj svadbi i prinovi ne osjeća. "Mi smo definirani par, dal će se to u nekoj skorijoj budućnosti dogoditi - vjerojatno i hoće. Gledamo prema tome, prvi put smo možda i pričali o tome, ali to nije stvar koja mene opterećava. Ne živim na opterećenje društva. Mladi smo, zdravi, živimo život i volimo se više od 80 posto parova koji imaju prstenje, djecu... Kad poželimo napraviti sljedeći korak - on će se dogoditi. Ne volim ništa isforsirano, a najmanje bih voljela da je to isforisano" zaključila je Perković o svojoj velikoj ljubavi.

No, neizostavno je pri razgovoru sa Sandrom bilo komentirati i komentare na račun njezinog sjajnog izgleda te planove za blagdane. Otkrila nam je za kraj intervjua i što je bilo ono najbolje, a što najteže u 2021. godini. "Najteže su bile Olimpijske igre u Tokiju, a najbolje sve ono dotad. Borba, usponi, padovi, izvlačila sam se iz svakakvih situacija, i onda se dogodio hladan tuš - gubitak te medalje. Znali ste moj san, tri medalje u nizu. Ali, on je još uvijek ostvariv", zaključuje jasno velika Sandra. Više detalja razgovora pogledajte u našem videointervjuu.