Bivša ministrica zaštite okoliša u Vladi Zorana Milanovića, bivša članica SDP-a, komunikacijska stručnjakinja, profesorica na privatnom fakultetu. Mirela Holy unatoč kratkom mandatu na čelnoj poziciji u tadašnjem Ministarstvu zaštite okoliša i prirode jedno je od zvučnijih imena domaće politike. Na toj se sceni među prvima borila za teme vezane uz zelenu politiku, zaštitu okoliša, legalizaciju konoplje, osnovala je prvu zelenu stranku u Hrvatskoj ORaH, a i dalje je aktivna u medijima po pitanjima u kojima je stručna.

A kako su izgledali njezini počeci? Ova Zagrepčanka prisjetit će ih se u srijedu, 25. svibnja u 11 sati na predavanju povodom projekta Maraton karijera u organizaciji udruge Centar za razvoj mladih gdje će se vratiti tamo gdje je sve krenulo - na Filozofski fakultet u Zagrebu. Podijelit će svoje bogato iskustvo sa studentima, koje je sažela i u ovom intervjuu za RTL.hr. Priznaje, još kao studentica bila je u skladu sa sobom, prvenstveno što se tiče mode - odijevala se 'drugačije', nosila razna pokrivala za glavu i plašteve što ponekad nije dobro prošlo kod okoline. Jedna je od onih koja je pauzirala godinu dana nakon srednje škole, upisala fakultet, odnosno smjer za koji je shvatila da joj ne ide, a potom se krajem akademske godine odlučila za nešto drugo. O usponima i padovima u mladim danima, periodu kada je bila ministrica te ponešto o njezinom prepoznatljivom stilu - saznajte u nastavku intervjua.

Nakon godinu dana pauziranja nakon srednje škole, upisali ste Filozofski fakultet u Zagrebu, kakvo vas sjećanje veže uz prve mjesece studiranja?

U tih godinu dana pauziranja posložile su mi se kockice i imala sam iskreni interes za nastavak obrazovanja pa su mi prvi mjeseci studiranja na Filozofskom fakultetu ostali u jako pozitivnom sjećanju. Tada sam studirala indologiju i etnologiju, no već na kraju prvog semestra sam shvatila da jezični studij poput indologije nije za mene jer nisam talentirana za jezike. Stoga sam se na kraju prve godine prebacila na komparativnu književnost i nisam požalila.

U sklopu projekta Maraton karijera vratit ćete se u svoje studentske klupe. Kakvi su bili vaši studentski dani - stresni ili zabavni, puni izlazaka, druženja s kolegama ili ste se više pouzdali u knjigu/učenje?

Uvijek sam bila jako odgovorna i disciplinirana pa sam takva bila i kao studentica. Dolazila sam na sva predavanja i pisala bilješke pa su moje skripte bile jako tražene i popularne kod studenata komparativne književnosti i etnologije. No, bilo je puno vremena i za druženja i izlaske. Mnogim studentima, a i profesorima, sam bila neobična, kao neki alien , jer je moj odjevni stil tada bio daleko radikalniji no danas. Naime, nosila sam visoka pokrivala za glavu, plašteve i dugačke, neobične haljine pa sam izazivala sablazan i vrlo negativne komentare. Jedno vrijeme sam imala i pola obrijane glave, a otraga dugačku kosu u pletenici. Brijala sam na zen i asketizam i odlično se zabavljala.

Završili ste i Školu za primijenjenu umjetnost, smjer modni dizajn. Zašto se niste otisnuli u tom pravcu, odnosno upisali Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu?

Imala sam i tada, kao i sada, puno različitih interesa i ambicija pa sam željela više opcija, a ne sva jaja u jednoj košari.

Je li vam danas krivo zbog toga?

Ne. Rijetko žalim zbog svojih odluka jer ih nastojim donositi u skladu sa samom sobom.

Prema ocu, korijeni vas vuku i u Češku, kako to da se niste odlučili studirati vani?

Iskreno, to mi uopće nije palo na pamet. Češka je tada bila daleko nerazvijenija od Hrvatske, danas je to potpuno drugačije. Da sam željela studirati film možda bih razmišljala o Pragu, no to me nikada nje interesiralo.

Nastavili ste studiranje magisterijem te potom doktoratom, a u jednom ste intervjuu istaknuli kako nakon završenog studija niste mogli pronaći posao. Je li vam samopouzdanje palo i kako ste se u tim trenucima uspjeli fokusirati i nastaviti dalje?

Izuzetno sam introvertirana osoba, a naše je društvo krojeno po modelu ekstroverta. Introverti se često percipiraju kao neambiciozni, sramežljivi, pa i slabi. To je potpuno pogrešna percepcija, no poslodavci su skloni donositi mišljenje o kandidatima na temelju predrasuda i stereotipiziranog prvog dojma. No, nisam sjedila skršenih ruku i žalila samu sebe, već sam radila mnoge honorarne poslove, posebice u medijima pa sam stekla iskustvo i očvrsnula. Moj moto je: ono što te ne uništi, ojača te, pa sam na temelju tih iskustva, paradoksalno, ojačala samopouzdanje.

Radili ste u Ministarstvu zaštite okoliša, prvo kao volonterka, a nakon toga ste se zaposlili. Smatrate li da studenti nakon studija moraju raditi takve kompromise, odnosno da je volontiranje pravi put?

Za mene je bio, no nema univerzalnih rješenja. Na sreću nisam ovisila o plaći jer dolazim iz imućne obitelji, no takav si komfor ne mogu svi priuštiti.

Od volonterke u ministarstvu do ministrice zaštite okoliša. Što biste voljeli da vam je netko na vašim počecima rekao, a nije? Što biste vi rekli mladima koji se nakon studija još uvijek traže u profesionalnom smislu?

Nikada ne recite nikada. Stvari se mogu okrenuti u potpuno neočekivanom smjeru pa treba stalno očekivati neočekivano, koristiti svaku priliku koja se pruža i pri tome uživati. Čar je u putovanju, možda čak i više no u cilju. Naime, nikada nisam bila toliko nesretna i depresivna kao kada sam bila ministrica, a zbilja sam imala veliku želju postati ministrica zaštite okoliša.

Kao mlada žena ušli ste u politiku. Kako danas komentirate, uglavnom nezainteresiranost mladih za učlanjenje u stranku ili bilo kakav tip političkog aktivizma? Je li to dobro ili loše za naše društvo?

Loše je što mladi ljudi nisu zainteresirani za politiku i građanski aktivizam jer bez toga nema mogućnosti pozitivnih promjena. Politika je najljepši posao na svijetu jer uz pomoć politike možemo mijenjati društvo, a to je ono što me uvijek interesiralo i pokretalo. No, ljudi su različiti, vesele ih i zanimaju različite stvari pa je pogrešno nametati svoj stil života drugima.

Često vas fotografi ulove u šetnji zagrebačkom špicom. Uvijek ste sređeni od glave do pete. Tko vam je inspiracija? Kako ste od mladih dana uspjeli zadržati autentičnost i originalnost u modnom smislu?

Nemam uzora, a moj stil se pripitomio u odnosu na studentske dane. Kao introvertirana osoba izuzetno sam osjetljiva pa mi je odjeća oklop koji me štiti od vanjskog svijeta. Draže mi je da se ljudi bave mojim izgledom i odjećom, no mojom osobnošću.

Što se tiče mode, komentiraju vas razni modni kritičari, anonimni ljudi na forumima, ljudi na društvenim mrežama. Kako se nosite s kritikama, ali i pohvalama?

Najvažnije mi je da sam zadovoljna sobom i da radim ono što me veseli. Drago mi je ako se nekome sviđa moj stil, ali to ne utječe na moje odluke vezane uz odijevanje. Kada mi se nešto prestane sviđati, pozitivni komentari na taj odjevni predmet ne mogu me motivirati da ga ponovno odjenem. Isto je i s kritikama. Ako mi se nešto sviđa nije me briga ako se to nikome ne sviđa. Sama sam sebi najvažnija i najveći autoritet po pitanju stila, ne samo odijevanja, već i načina života. Nikada nisam bila sklona kompromisima.