Marijana Mikulić , domaća kazališna, televizijska i filmska glumica otvoreno na društvenim mrežama govori o izazovima s kojima se susreće u životu kad je u pitanju roditeljstvo i odgoj djece.
Ovaj put komentirala je kako se mnogi smatraju pozvanima da komentiraju što se njezin sin vozi u kolicima.
"Nakon objave neki dan stižu poruke: kako to da se Jaki još hoće voziti u kolicima, pa ZAR se još vozi, ZAŠTO se još vozi. U šetnji je nedavno naišla pored nas starija gospođa koja je za ruku držala curicu dosta manju od Jakova i kaže 'uh, vidi kako je ovaj dječak velik, a još se vozi u kolicima'. Tako svi mi komentiramo i zaključujemo po vlastitom iskustvu. A nemamo pojma kako komentar utječe na onog koga komentiramo/kome ga upućujemo.
Mi smo proljetos prerasli triciklić i proslijedili ga, guralicu za bebe još davno, ljetos kišobran kolica... Ali jako brzo smo se pokajali za kolica. Jer s Jakijem su šetnje postale... Nazovimo to - avanture! Odlazak na plac bez kolica završava u suzama - što njegovim što mojim - ta borba s rukama punim vrećica još tegliti i njega dok vrišti, svi gledaju. Nemoguće je bez lizalica, bombona i sličnih utenzilija najjednostavnije rute prijeći ako ne idemo u smjeru koji on zamisli - bacanje, plač, vriska, grize, grebe - jer ne zna reći što želi. A objasnit mu ne možemo", napisala je Marijana.
'Ne govori, ne gleda u oči, ne odaziva se na ime, ništa ne razumije kada mu se govori'
Naime,39-godišnja glumica Marijana Mikulić nedavno je otkrila kako njezin dvogodišnjisin Jakov odbija interakciju s drugim ljudima, a dosad je progovorio tek par riječi.
"Prošle godine u ovo vrijeme sam dobila uputnicu za naručivanje djeteta na pregled logopeda. Sin, 1.5 g, ne govori, ne gleda u oči, ne odaziva se na ime, ništa ne razumije kada mu se govori. Pola godine se čeka termin jer su zbog korone ljudi odustajali, inače valjda ide to i do godinu dana. Nećemo nikog tražiti da 'gura'. Djetetu je godina i pol, na vrijeme smo krenuli. Dok nije napunio godinu i pol nije ni kontakt očima uspostavljao osim sa mnom. Tada kreće tu i tamo pomalo s drugima, ali jako rijetko i jako kratko. No, na vrijeme smo. Čitam, guglam, radim što mogu i znam da je potpuno u svom filmu i ne želi interakciju.
Tipa uzme slikovnicu, ja dođem k njemu i krenem pokazivati 'maca mjau, pas vau vau', on ustane, ode na drugo mjesto i sam lista. Kockice čim krenem s njim slagati, on se miče i nešto drugo uzme. Jako dug i frustrirajuć put dok je prihvatio išta raditi sa mnom. Prvi pregled logopeda, uputa za kompletnu obradu, zadnji u nizu pregleda je za šest mjeseci. Pitam pa kada će doći na red terapija ako godina dana treba od narudžbe do zadnjeg pregleda. 'Ma budete Vi ušli na listu s terminom prvog pregleda.' Nećemo nikog zvati da 'gura', ima vremena.
Obavili zadnji pregled, došla uputa da se uključi dijete u terapiju, zovem za termin, kaže 6-9 mjeseci se čeka termin terapije. Od prvog naručivanja na pregled do prvog termina terapije preko godinu i pol. On će tada biti tri godine star i trebao bi s terapijom ili bez nje već govoriti, odnosno do tada mu moramo mi privatno plaćati jer do treće se najviše može napraviti, tako kažu stručnjaci. Osobno poznajem par ljudi koji su imali koga zvati i vrlo brzo bili u sustavu. Zar da ja sad idem preko gluhe djece i djece s ozbiljnim teškoćama i naručim svoje? A opet, da pustim svoje kojem mogu pomoći dok drugi to neće se libiti napraviti? Dal' je moguće da u ovoj državi BAŠ ZA SVE treba veza? Pa i za ZDRAVLJE DJECE? PUN MI JE...", otkrila je sredinom travnja glumica.