Dvadeset godina karijere je iza njega. Od onog nestašnog mladića koji se publici predstavio na festivalu 'Melodije Jadrana' do ostvarenog glazbenika koji puni dvorane. Luka Nižetić izrazito je ponosan što će danas nastupiti u 'Tvornici kulture', a ono što najavljuje je – spektakl. Bit će to njegov mali svijet, od scenografije, preko gostiju do same izvedbe, a ne skriva kako je već mjesecima u pripremama. Outfit mu radi naša poznata dizajnerica Matija Vuica , koja se po prvi put poigrala s muškom modom, pa jedva čekamo vidjeti kako njezina kreaciju stoji na Luki. Puno noviteta za jedan dan, ali takav je ovaj Splićanin! Ide ili do kraja ili od toga nema ništa. Svestran kakav je, u videointervjuu je govorio i o svojim hobijima – kuhinji, ronjenju i putovanjima, ali i neizmjernoj ljubavi prema nećacima.

Iza vas je 20 godina karijere, kada pogledate unazad, kako vam se sve to čini?

Kada sam bio mlađi, onda kada je netko slavio 20 godina karijere mi je bilo 'ajoj Metuzalem', a sada sam ja taj Metuzalem. No, još se uvijek osjećam dovoljno mlado, poletno i pun sam žara, istog onog kakav sam imao kad sam krenuo. Ista mi je trema na pozornici. Prije koncerta, prije nastupa, potpuno ista trema kao i 2001. godine kada sam se pojavio na Melodijama Jadrana. Točno taj osjećaj, mogu mu osjetiti okus i miris. Zapravo se niša posebno nije promijenilo, samo sam sada nekako ispunjen, sretan sam. Lijepo je 20 godina ploviti glazbom, uspješno – koncerti, publika, šest albuma. Nakupilo se svega lijepoga.

Jeste li slutili da će se tako sve odviti?

Jesam. Sjećam se jedne situacije koja mi je iz ove sad perspektive odredila moj život. To je bilo jedno jutro kada sam išao gledati film 'Strava u Ulici Brijestova'. I taj dan sam upalio i MTV gdje je bio Michael Jackson, a ja sam ostao 'paf'. Ne znam je li čovjek, je li svemirac, što on tu sada radi, što se ovdje zbiva... To je prijelomni trenutak kada sam doživio glazbu, osobu koju ona iznosi i tu publiku koja to prima. To je u meni napravilo nešto, trenutak u kojem sam doslovno znao da je to nešto što ja želim raditi. Onda sam kasnije postao svjestan i glazba mi je jednostavno potpuno okupirala život. Sa 17 godina sam ja sebi valjda već u glavi bio na vrhu svijeta. Cijeli sam život vjerovao u to, da je to pravi i ispravan put za mene, a uspjesi i publika su bili samo potvrda da je to ispravno i da je to pravi put.

Slijedi veliki koncert u 'Tvornici kulture', kako teku pripreme?

To je koncert nakon dugo vremena u Zagrebu i zato sam iznimno uzbuđen i nabrijan. Jako me veseli jer se skupilo dosta novih singlova, albuma. Zagreb je i zaslužio ovakav koncert nakon ovoliko godina, baš onakav kakav Bog zapovijeda, kako mi kažemo u Dalmaciji. Ova posljednja dva mjeseca sam zaista svu energiju usmjerio u koncert. Produkciju smo digli na jedan malo viši nivo, koliko to dopušta Tvornica kulture. Kada ljudi kažu 'bit će čarobno', bit će, jer sam oko sebe okupio jedan mali tim kreativaca koji su vanzemaljski i stvarno svoj posao rade fenomenalno i baš su se našli po pitanju scenografije i cijelog tog ambijenta. Od trenutka kada publika uđe u Tvornicu već će biti u tom mom nekakvom svijetu. Na sceni će nas biti 13 i tome se jako veselim. Uz moj bend, bit će neki instrumentalisti poput harmonike i violine, udaraljki, truba će biti, bit će stvarno veličanstveno. I sad samo nedostaje publika. Mi smo napravili sve što je u našoj moći, sve smo pripremili, a još i scenografija mora stići iz Splita jer mi je prijateljica Zrinka Barberić pomogla u tome svemu. Neću vam još otkriti što.

Matija Vuica dizajnirat će vam outfit, prvi put muškarcu...

Za Matiju sam se odlučio davno. Jednom smo prilikom razgovarali na njezinoj reviji. I onda sam je pitao zašto nikada ništa ne radi za muškarce. Rekla je jednog dana možda pa sam joj rekao da jednog dana kada meni bude nešto pa ću je kontaktirati. Nazvao sam je prije ljeta, rekao sam joj: 'Matija, 28.10. Tvornica kulture', imaš li vremena?'. Rekla mi je da sam taman nazvao na vrijeme. I tako smo krenuli ćakulati što i kako, ali odmah smo se našli. Imamo slična razmišljanja, o modi, glazbi, životu, svjetonazorima. Sve je to nekako zajedničko tako da se sama ideja odmah poklopila.

Kakvi su vam rituali pred nastup?

Ono osnovno je dobro se upjevati, to mi je svaki put prije koncerta najvažnije. Biti sam, to mi je ritual. Ne volim gužvu i buku, kada me netko nešto previše ispituje, nešto zamara. Najdraže mi je biti sam, jedno sat vremena prije koncerta. To je idealna situacija. Sat vremena mira i meditacije, pet minuta prije vježbe dijafragme i možda popijem rakiju. To tako ide.

'Splitsko ste dite', osim naglaska, što vas još može odati?

Prvo to što nosim 'cvike', bilo jutro, večer, kiša, snijeg – mi nosimo 'cvike'. Evo što se danas dogodilo. Zove me profesorica pjevanja i kaže: 'Luka, znaš što se dogodilo? Ja sam zaboravila cvike'. Pritom pada kiša, oblačno je. Pa kaže: 'Ja sam otišla u optiku i kupila cvike'. Eto. Po tome, svatko će znati da smo iz Splita.

Na Visu imate dva restorana, je li cijelo ljeto rezervirano za taj otok?

Ljeto jednako Komiža, odnosno Vis. Zaljubljen sam u taj otok, to je po meni najljepše mjesto na svijetu. To mi je drugi dom. Tamo mi je moj mir, sve uživancije ovoga svijeta. Cijelo ljeto sam tamo, i posao je u pitanju, ali kada je posao na takvom mjestu, onda je to olakotna okolnost. Lijep je to posao, to je posao u kojem su uključeni ljudi, a volim rad s ljudima. Volim kuhinju. U životu sam si sve hobije, mimo pjevanja, što mi je osnovni posao, svi ti neki drugi hobiji, to sam sve uklopio. Od njih sam počeo i zarađivati i lijepo sam si to posložio. U životu ne želim raditi ništa što me umara i što ne volim. Sve mora biti tako da se osjećam ugodno i udobno.

O nećacima, sestri, hobiju koji mu je velika strast i budućim planovima, saznajte u VIDEOINTERVJUU!