Tko je bila najveća glazbena zvijezda u bivšoj Jugoslaviji? Odgovor na to pitanje - i nekad i danas - prilično je jednostavan. Jedna je Lepa Brena . Žena koja već četiri desetljeća žari i pali estradnim nebom, žena na čijoj bi karijeri pozavidjeli i svjetske zvijezde, žena koja je svojedobno bila i seks simbol, žena za čije koncerte se uvijek tražila karta više, žena koja je u bivšoj Jugoslaviji prodala najviše ploča,žena koja je oborila sve rekorde koji su se mogli oboriti. U ekskluzivnomintervjuu za RTL.hrLepa Brena progovorila je o svojim počecima, "Slatkom grehu", karijeri, zaradi, majčinstvu, ali i planovima za budućnost... Brena je sila koja ne staje.

Jedna ste od najpopularnijih žena na području Balkana, a slavu ste stekli jako mladi. Kako ste se u tim godinama nosili s toliko velikom popularnošću, novcem i uspjehom?

Za mene je oduvijek bila enigma zašto ljudi polude ili se izgube u vlastitoj slavi. I ta enigma traje od daleke 1982. godine kada sam snimila pjesmu "Čačak". Od tada, dakle početak rada, grupa"Slatki Greh" i ja smo pravili velike turneje po Jugoslaviji, Europi, Australiji, Americi, Kanadi... Znali smo samo za koncerte, autobuse, avione, neprekidna putovanja, hotelski smještaj, hotelsku hranu... Moji najveći prijatelji bili su ljudi iz grupe, moj "Slatki greh". Imala sam samo jedan cilj, a to je da nešto napravim u svom životu, da budem apsolutno neovisna, da mogu priuštiti sve što je potrebno jednom čovjeku. Naravno, koliko zaradiš, toliko možeš sebi i priuštiti. Ne mogu shvatiti zašto se čovjek gubi u svemu tome? Vi radite i stvarate novac, taj novac ima neku vrijednost. Uvijek sam bila svjesna toga da su karijera i slava nešto što se može prekinuti u bilo kojem trenutku. Također, postojao je i taj potencijalni, latentni, mali strah, kao neko malo upozorenje - da sve može puknuti kao balon od sapunice. Da postoji nešto na što nemate utjecaj, nešto neovisno, nešto veće od vas. Kao što se i dogodilo 1991. godine. Ono što se dogodilo meni, dogodilo se i drugima. Svatko je preživio taj period na neki svoj način. Tu za mene leži odgovor na pitanje kako sam se nosila sa slavom i popularnošću. Ukratko - puno smo radili, nismo imali vremena za bavljenje sitnicama, imali smo puno koncerata... Ispred mene je stajala jedna ozbiljna karijera i bila sam je svjesna. Inače, to je i stvar karaktera. Svakom poslu pristupam s puno ljubavi, emocija i strasti. Veliki sam radnik i perfekcionist, realno gledam na život i ljude, tako da nije bilo prostora za gubljenje u nerealnosti i mašti. Kakva sam bila tada, takva sam i danas. Možda bih ponekad voljela biti drugačija, biti zanesena i ponesena, ali smatram da je u ovim godinama za to kasno.

Smatrate li da u poslu, pa tako i u glazbenoj karijeri, odrastanje, a kasnije i materijalni uvjeti imaju važnu ulogu?

Uglavnom u obitelji naučite što je kućni odgoj ili kućna edukacija. U našim strogim školama, mislim na osnovnu školu i klasičnu gimnaziju, mi smo uvijek stajali mirno kada profesori dolaze. Držali smo ruke iza leđa, imali smo školske radne uniforme i disciplina je, naravno, uvijek bila na odgovarajućem nivou. Naši profesori nisu bili toliko demokratični, kako bih to rekla u današnje vrijeme, ali su zaslužili veliko poštovanje. Sjećam se svakog svog profesora i učitelja. Ta sjećanja na svakog od njih me vraćaju u nekakve lijepe trenutke. Oni jesu bili strogi, autoritativni, ali su bili topli ljudi. Nagrađivali su i ukoravali učenike po zasluzi.. Ja sam se uvijek trudila biti najbolja. Smatram da osnovni odgoj ipak dolazi iz obitelji. Nebitno je li riječ o imućnoj ili siromašnoj kući - odgoj ne bi trebao poznavati status. Ono vam daje spoznaju o tome što je moralno, etički ispravno, kao i nemoralno i etički neispravno. To vas vodi kroz cijeli život. Ne znam kakav je slučaj s onima koji dobiju novac, ali ja sam novac zarađivala sama. Zato se svom novcu, svojoj slavi i karijeri nikada nisam čudila. Puno se radilo, puno se i zarađivalo. Puno se i ulagalo tijekom te karijere...

Kako biste opisali položaj žena na području bivše Jugoslavije - prije 30 godina i danas?

Mislim da je u Hrvatskoj i općenito na Balkanu diskriminacija koja postoji prema ženama danas ipak nešto slabija u odnosu na neka ranija vremena. Dan žena je praznik za koji čujem kako ga neki ne poštuju. Čudno mi je to. Osobno taj dan poštujem, žene su se izborile za svoje pravo glasa, to je bio veliki korak u povijesti svijeta i ne treba ga trivijalizirati. Mislim da još uvijek postoji jako velika diskriminacija žena. Nisu dovoljno zaštićene na cijelom Balkanu, ni u obitelji, ni u društvu, ni zakonima. Žene mogu biti mentalno i intelektualno doista jake. Fizički naravno nisu, ali žena ima snagu koju muškarac nema: to je snaga majčinstva, rađanja, stvaranja obitelji i to ženi daje veliku emotivnu snagu. Proces emancipacije i zaštite žena na Balkanu je jako spor, ali značajan. Značajan je i za žene i za društvo u cjelini. Zato sam ja uvijek na strani žene i treba im dati mnogo veći značaj. I onoj uspješnoj na javnoj sceni i onoj majci-domaćici koja "samo" štiti i njeguje svoju djecu. To "samo" je najvažniji posao na svijetu.

Jeste li ikada kroz karijeru u nekom smislu bili zakinuti samo zato što ste žena?

U današnje vrijeme počelo se sve češće pričati što se to sve događalo poznatim damama, glumicama, manekenkama... Koliko je bilo silovanja i zloupotreba. Moje iskustvo je, naravno, veliko i bilo je nepravde, ali rekla bih da sam jaka žena i uvijek sam bila svjesna situacija. Dok trepćem i dok dišem bit ću uvijek takva i bit ću zaštitnik slabijih, nejakih, a pametnih, vrijednih osoba kojima je potrebna zaštita. Možda još uvijek nisam spremna spomenuti te ljude koji su me na neki način povrijedili. Danas mogu napraviti psihološki profil svih s kojima sam radila. Mogla sam u očima pročitati ono što mi se tijekom života nikada nije sviđalo. Bilo je sociopata i ljudi koji bi trebali tražiti pomoć psihijatra ili psihologa, a ja sam s njima surađivala. I hvala Bogu da je moj mozak ostao normalan i da sam uspjela izolirati se od svih tih ljudi, pa i određene posesivnosti koje su zaista bile užasne.

Na vrhuncu vaše karijere, bili ste zvijezda broj jedan na području ex Yu, ostvarili ste se u ulozi majke. Koji je Vas savjet za žene koje pokušavaju balansirati između privatnog i poslovnog života?

Balansirati između privatnog i poslovnog života jedne žene je hodanje po oštrici najoštrijeg noža. Ako ste posvećeni karijeri, onda je teško uspostaviti balans s obitelji. Ako propustite odgajati svoju djecu i dati im ono što im je potrebno u njihovom odrastanju, kasnije ćete imati posljedice. Moram priznati da sam, kada se Stefan rodio, prvih 17 ili 18 godina njegovog života, kasnije i drugog djeteta Viktora, naravno i Filipa, bila maksimalno posvećena djeci. Lepu Brenu sam stavila sa strane. Djeca i brak su bili moj isključivi prioritet. Kada sam osjetila i od svoje djece dobila zeleno svjetlo koje znači da im više ne moram biti toliko posvećena, tj. da me ne moraju imati cijeli dan, onda sam se okrenula profesionalnom djelu svoje osobnosti. I to mi je bilo jako potrebno. Bila mi je potrebna moja glazba, moja publika. Puno toga sam u svom životu djelila s publikom i ona je za mene veliki oslonac i podrška. Ona dijeli sa mnom i moje uspone i padove, zna i za moje teške i predivne trenutke. Sve sam djelila s njom. Imam jako vjerne pratitelje ovih posljednjih 40 godina i na to sam jako ponosna. Shvatila sam da u životu, ili radite nešto svim srcem s velikom strašću, ili nemojte to raditi. Iskrenost, prava ljubav i posvećenost se vide i samo one mogu dati dobre rezultate.

Neki kažu da žene u godinama dobiju bore, a muškarci šarm? Kako komentirate tu izjavu?

To je ta čuvena diskriminacija kojom smo mi žene jednostavno opterećene. Mick Jagger je Mick Jagger, a mi smo već nakon navršene 40. godine "babe". To je nepoštovanje prema ženama i ono oduvijek postoji na ovim našim prostorima. Ono što je ružno i užasno je to da je ta vrsta diskriminacije još pojačana u raznim marketinškim emisijama, u kojima sve što postoji, sve što se reklamira, reklamira se s djevojčicama koje imaju 13, 14, 15 ili 16 godina. Kreme, općenito kozmetika, donje rublje i cijeli marketing je skoncentriran samo na jako mlade žene. Međutim, nešto se u zadnje vrijeme pomalo mijenja pa na modnim pistama možete vidjeti i starije manekenke. Ne mislim baš na Naomi Campbell jer je ona izvanserijska žena. Vidimo i punašnije i one malo starije. Ljepota nije samo u mladosti. Cijeli taj svjetski marketing i pritisak na ženu treba bi malo popustiti. Osobno, nemam problem s tim, niti razmišljam o svojim godinama. Imam životni balans, privatni i profesionalni, znam gdje mi je mjesto. Taj odnos prema ženama koje su dobile unuke zbog čega ih zovu babe ne prihvaćam. Biti baka je nešto sasvim drugo, to je titula, to je prirodni i predivni proces koji se događa, nagrada u životu. Ta vrsta diskriminacije mi je užasna i smatram da trebamo jedna drugu podržavati, štiti i davati na važnosti. Ljepota nije samo fizička, već možda i važnija, duhovna.

Koji je najbolji savjet koji ste dobili od žene?

Na to pitanje imam dva odgovora. Prvi je: "Žene su pravo božanstvo, ako ih vrag ne začini malo". Drugi je: "Godine mi lijepo stoje".

Zašto je lijepo roditi se kao žena?

Ima puno odgovora na to pitanje. Prvo je to što žena stvara i rađa novo biće. Mislim da je to takav jedan božanski čin: ljepota rađanja vlastitog djeteta. Drugo, žena je ta koja daje, njeguje, uzvraća ljubav i koja je osnova svake obiteljske ćelije koja predstavlja opet osnovnu ćeliju svakog društva. Svih 8 milijardi ljudi na planeti je rodila neka žena. Postoji li nešto bitnije, veće...

Kada je riječ o vašoj karijeri - i dalje aktivno izbacujete pjesme iako do kraja života možete nastupati zahvaljujući starim hitovima. Odakle volja i inspiracija?

Upravo najveća tajna ovog našeg posla je stvaranje i kreiranje novih pjesama. Nova pjesma budi novu emociju. Ta pjesma se stvara, rađa... osjetite ako je prava da je za vas. To je nešto što vas čini sretnim i onda jedva čekate to podijeliti sa svima. Čak želite da ju čuju i oni koji vas ne vole. Lijepo je dobru emociju dijeliti s drugima. To svakog pjevača čini najsretnijim na svijetu.

Što novo spremate za publiku?

Za vrijeme pandemije, koja je apsolutno usporila moj ritam, svi smo shvatili da neće biti koncerata, pjevanja, druženja... Da bismo ostvarili kontakt sa svojom publikom, snimali smo pjesme preko Instagrama i puštali ih kroz društvene mreže. Osim toga, osmislila sam nešto čime bih se dodatno bavila i to bi se trebalo pojaviti već na proljeće. To je nešto što će svakoj ženi trebati i pomoću čega će biti sretne, lijepe i zadovoljne.

Kada Vas možemo očekivati u Hrvatskoj?

Iskreno, jedva čekam da ova pandemija prođe pa da svu tu nagomilanu emociju koja mi stoji u duši otpjevam i podijelim sa svojom publikom. Moja pjesma i moja publika su za mene najbolja psihoterapija, najljepši sedativ, nešto za što, osim za svoju obitelj, i živim i radim i radujem se.