Nije novi singl, album, nova knjiga niti kakve loše vijesti, ali zato Pips, Chips & Videoclips otvaraju RTL-ov Music program 'Glasno s tvrđave' u Šibeniku. Zanimljivo je kako se to baš poklopilo u godini kojom obilježavaju 30 godina postojanja na domaćoj glazbenoj sceni. Pjevač, frontmen, tekstopisac legendarnog zagrebačkog benda Pips, Chips & Videoclips, Dubravko Ivaniš Ripper je ponovno iznenadio jednostavnim, ali briljantnim odgovorima koji će vas natjerati na razmišljanje te njihovo sagledavanje iz sasvim drugačijih kuteva. Nešto u maniri pop/rock filozofa kod kojeg je jedina konstantna očekivati neočekivano.

Za RTL.hr "prokleti kralj Zapruđa i Utrina" osvrnuo se na višegodišnju pauzu benda Pips, Chips & Videoclips, snimanje novog albuma, veliki koncert na Šalati u rujnu, silnu ljubav prema nečemu što se čini nebitnim, ekskluzivnost i na "put" koji pjesma mora proći, ali isto tako i na "perfekcionizam kao ubojicu kreacije". Ovaj 56-godišnji pjevač komentirao je i u kojoj mjeri prezire jamanje koje je usporedio sa "štrikanjem veste" te nam je otkrio kako nastaje pjesma Pipsa, kako ponekad bend ukloni njegove "najbolje fore", no unatoč tome i dalje ih jako voli. U daljnjem razgovoru istaknuo je što je za njega zapravo dobra, kvalitetna pjesma, koliku ulogu (ne) igra kritičko razmišljanje u našim životima, što bi glazbeni kritičar trebao raditi i o nemilosrdnoj glazbenoj industriji u današnje doba. S druge strane, fascinantna je izjava u kojoj je Ripper ustvrdio kako pjesma njega piše, a ne on nju te je to detaljno pojasnio te zašto je neznanje i eksperimentiranje ključno u kreativnim zanimanjima. Iako zasad nismo imali prilike čuti ih kako su ovladali tim žanrom, Dubravko Ivaniš Ripper je otkrio u kojem bi se glazbenom žanru voli okušati jer kako je otkrio, od malih nogu mu je bila želja imati bend. Za kraj, otvoreno je razgovarao o već kultnom spotu 'Poštar lakog sna' te nam kazao što misli o wannabe sceni devedesetih kao i o važnosti dobrih odnosa u njegovom poslu.

Htio bih odmah biti direktan - Proživljavaju li Pipsi neka ne baš jednostavna vremena kao bend ili? Moram vas pitati što se dogodilo nakon 'Walta' koji je objavljen još 2013. godine. Je li riječ o kakvoj pauzi ili spremate nešto veliko pa ste se na neki način ''povukli''? Ako spremate, možemo li saznati možda je li riječ o singlu/albumu/nečem trećem ili to sve ostaje iznenađenje?

Složio bih se, participiramo u "ne baš jednostavnim vremenima", ali me sjećanje sjeća i onih kompliciranijih. I u takvim okolnostima smo i diskografski i koncertno stalno prisutni mada nismo napravili ploču. Dugo sam i sebe i druge nastojao uvjeriti da više nećemo raditi albume "jer kog boli k". Nažalost, većinom sam u pravu, tako i u slučaju opće k*rcobolje, ali... silno volim raditi baš ono što se čini nebitnim i suvišnim. Ukratko – da, imat ćemo album. No, o tome malo podrobnije tek nakon rujanskog giga na Šalati.

Stvoren je dojam kako nikada niste htjeli pisati pjesme koje će se svidjeti masama i vrtjeti se na baš svakoj radijskoj postaji, ali s druge strane, niste imali megalomanske ideje u svojim pjesmama kojima biste ljude htjeli tjerati na kakve pothvate, gurati im svoje stavove i mišljenja. Kada sagledate sve to na kraju, opet ste ostavili veliki i gotovo neizbrisiv trag na svojoj publici. Smatrate li se zbog toga na neki način pokretačem promjena?

Zbilja je blesavo forsirati ekskluzivnost, ne možeš to izračunati. Pa tako i ja svim silama upirem da pjesme doputuju što je dalje moguće. Nisam se s njima za*ebavao stotine sati da ih na koncu sluša naših pet frendova. Ali u toj konstrukciji "dalekog putovanja" naglasak je na putu i putovanju, promjena je proces, a doseg i destinacija posao managementa. Često me i iznenadi.

Nakon čitanja vaše '45' moglo bi vas se opisati i kao perfekcionista. Koliko vam je perfekcionizam donio u životu, ali i glazbenoj karijeri? Smatrate li ga korisnim ili baš naprotiv?

Perfekcionizam je ubojica kreacije. Strah od neuspjeha, od pogreške, nonstopno fejsliftanje i botoksiranje, samozavaravanje i na koncu ispada šuplja kalkulacija. Lagao bih kad bih tvrdio da se ne borim s njim svakodnevno. Jer u redu je varati druge, ali profesionalni varalica sam sa sobom mora biti brutalno iskren.

Kako nastaje jedna pjesma Pipsa? Kako izgleda stvaralački proces s bendom? Napišete li prvo pjesmu ili jamate pa se nešto rodi iz toga?

Oh, kako prezirem jamanje. To je kao kad šest budalaša istovremeno štrikaju vestu, znaš onu dosadnu debelu vestu kakvu ti je poklonila baka da se ne prehladiš. I ti je nikada nisi odjenuo, a lažeš baki da je super. Nikad ništa od jamanja, nitko ne želi nešto zeznut, a čemu sve ako nema prostora za grešku. Poželjno je, štojaznam, nema toga puno, da imam tekstualni punch line, osnovni bubanj i bas, harmonsku strukturu kompozicije i aranžmanske zafrkancije. Kad to nekako sklepam pozovem bend da na osnovi predloška naprave sve isto tako, ali stoput bolje. I pritom ne diraju moje najbolje fore. Oni to najčešće naprave potpuno drugačije i maknu sve najbolje fore. Jako volim svoj bend.

Jedno je sigurno – u vašim stihovima se ne može naći neka kritika dnevno političkih zbivanja. Postoje li neka, recimo tako, pravila kojih se držite dok pišete pjesme?

Dobra pjesma je ona u kojoj me nema skupa sa svim tim pravilima, u kojoj se uopće ne prepoznajem. Ili kako bi Boris Greiner nedavno kazao – "u romanu je jedino nedozvoljivo sresti samoga sebe u realnom životu".

Jednom prilikom je Frank Zappa rekao: 'Većina rock novinara su ljudi koji ne znaju pisati, intervjuiraju ljude koji ne znaju govoriti i to za ljude koji ne znaju čitati'. Mislite li da je možda odzvonilo glazbenim kritičarima zbog naglog porasta korištenja društvenih mreža gdje publika direktno dobiva informaciju od svog, u ovom slučaju, omiljenog glazbenika?

Kritičko razmišljanje je vještina koju brusimo cjeloživotno. Ili ne brusimo i nepoznat nam je pojam. Ne sjećam se da sam u našem fahu na hrvatskom pročitao stručnu recenziju, nebitno je li riječ o Pipsima ili nekome drugome. Kritičar bi po vokaciji morao sublimirati barem osnove kompozicijskih/autorskih (ne)znanja (i iskustava) i na njih nadograditi čitav niz općekulturalnih diskursa i disciplina. S druge strane, ako imaš te kvalitete ili imaš bend ili se baviš nečim profitabilnijim. Tržište je nemilosrdno. Svak si doma može mislit kaj hoće, ali na kraju presuđuje čista ekonomija – industrija danas ima bolje kanale promocije.

Zahvaljujući internetu i modernoj tehnologiji, danas gotovo svatko tko ima ikakvu želju za objavom pjesme može to učiniti. To se uvelike razlikuje od vaših glazbenih početaka, no ipak, ono najvažnije je ostalo isto - odakle krenuti. Kako uopće napisati pjesmu? Naravno da ne postoji formula za to, no kako to izgleda iz vaše perspektive?

Kad bih znao kako napisati pjesmu istoga časa prestao bih se njima baviti. Ne želim to znati, stvarno. Sve što sam napisao je zato što ništa nisam znao. Mislim, kad svladaš gradivo, onda idi dalje, nauči nešto drugo. Zato pjesma piše mene, a ne ja nju.

Pišete i pjevate već tri desetljeća s bendom. Siguran sam da ste se, kao i svi u svom poslu ili hobiju, pronašli pred zidom barem jednom. Koji je po vama najbolji odnosno najefikasniji način da izađete iz šprance i učinite nešto novo, nekakav glazbeni pomak?

Velim, preporučljivo je nemati pojma ni o čemu. Svakako, to ne vrijedi za kirurge i pilote. U kreativnim zanimanjima neznanje je preduvjet jer je nužan eksperiment, rizik, neki to pogrešno nazivaju hrabrošću. Ma kakva hrabrost, svak se boji za svoju gu*icu, to je normalno. Ali naivno srljati u stvari gdje ti, tako drugi kažu, nije mjesto, e za to je poželjno da um bude tabula rasa . U suprotnom pronaći ćeš milion isprika da nešto ne napraviš.

Zašto ste sami sebi dali nadimak Ripper? Ne sviđa vam se vlastito ime ili pak ne želite da vas zovu po prezimenu?

Negdje s navršenih 50 skužio sam da sam konačno spreman zvati se vlastitim imenom i prezimenom. Dan danas potpisujem se s Ripper i, vjerujte, malo se čudno osjećam. Ali zašto ne, priznajem da nas kod mene ima više, a jedan od nas je i taj Ripper.

Jeste li nedavno otkrili neki novi dobar bend ili se u nedostatku možda vraćate korijenima – bendovima koje ste nekada slušali?

Ne slušam muziku.

Siguran san da nakon toliko godina nastupa nemate tremu, no bez kakvih priprema s bendom ne biste nikako otišli na pozornicu?

Kako da ne, imam ogromnu tremu, pogotovo ako prije nastupa nemamo probe ili dulje vrijeme ne sviramo gig. Ja sam štreber, bez detaljnog plana i pripreme ne mogu se opustiti, ne kužim što radim na stageu i koja mi je uloga.

Kako provodite slobodno vrijeme kada se ne bavite glazbom?

Kapetan sam jednog više s*ebanog, a manje slobodnog vremena. Najbolji sam kad dangubim. Dangubljenje je, osim što je privilegija, i velika odgovornost. Uvijek tražim ima li u tome nečega za song.

U kojim se glazbenim žanrovima niste okušali, a voljeli biste? Znam da toj listi blues i pop rock nisu definitivno.

Okej, volio bih da smo disco. No, kao i svi, imam limite i nažalost ne umijem realizirati sve čega se sjetim. Zato bih se rado zamijenio nekim boljim.

Pripala vam je čast otvaranja programa RTL Musicovog 'Glasno s tvrđave' i to baš ove godine kada slavite 30 godina postojanja. Kada sve osvrnete i ''otputujete'' nekih 30-ak godina u prošlost, biste li na glazbenom polju sve ostavili tako kako jest ili biste nešto mijenjali? Od samog odabira karijere, nekih pjesama, melodija, izjava i slično?

Već s 10 godina bio mi je san imati bend i baviti se ovime čime se bavimo. Znate kako kažu – boj se svojih snova, možda ti se i ostvare. Ono što bih svakako mijenjao, a izvan je moje ingerencije, bilo bi super da se sljedeći puta nađemo negdje gdje je etabliran ozbiljan showbizz , jednostavno zato da igramo u puno jačoj ligi. Vjerujem da bi bili još bolji bend.

'Poštar lakog sna' je kultna pjesma, ali i spot je dosta zanimljiv kad ga gledamo retrospektivno – imate li još prijatelja iz svijeta glumišta i glazbe?

Sav taj šušur na snimanju Poštara" u Crnoj kući u Zagrebu bila je Gonzina ideja. Općenito, "fiju briju" rokenrol wannabe scena devedesetih danas je medijski "prenahajpana", i sad već poprima smiješne nostalgičarske konfabulacije. Što se prijateljstava tiče, u našem poslu važno je ne stvarati si neprijatelje, to nije baš pametno. Sve drugo je bonus.