Nakon što je glazbenik Justin Bieber objavio kako mu se usred naporne turneje SAD-om pojavio dotad većini nepoznat sindrom, zbog čega je otkazao i brojne koncerte, u fokus je dospjela njegova borba. Riječ je o Ramsay Huntovom sindromu (RHS), koji je poznatiji kao paraliza lica. Kako je pisao BBC, HS pokreće virus varičele zoster (VZV), koji izaziva druge dvije vrlo česte bolesti: varičelu (ovčje boginje) i šindre - infekcija živaca koja se manifestira kao bolni osip na tijelu. Do njega dolazi kad infekcija zostera pogodi facijalni živac - onaj koji kontrolira pokrete i ekspresije lica. Mnogi liječnici govorili su kako bi se stanje trebalo znatno popraviti kroz mjesec dana, no nažalost, nije uvijek tako. Iskustvo s ovim sindromom ima i domaća modna influencerica Iva Babić (32). Stanje se popravlja postepeno, u oporavak je uložila mnogo novca, ali niti nakon deset mjeseci nije to ona ekspresija lica koju je imala ranije. U razgovoru za RTL.hr objasnila je kada joj se to dogodilo, što smatra uzrokom te kako je teklo liječenje.

"Moj Ramsay Huntov sindrom javio se, ne bi vjerovali, baš na dan sestrine svadbe. Ujutro sam se probudila s paraliziranom lijevom stranom lica, nisam mogla treptati i zatvoriti oko, usnica mi je bježala na desnu stranu. No, simptomi su krenuli dva dana ranije. Prvi dan krenuo mi je titrati živac u lijevom oku, drugi dan mi je zvuk u tom uhu bio pojačan, a dok bi pričala imala sam osjećaj da je začepljeno. Tada sam mislila da je to samo prehlada, no treći dan probudila sam se s paraliziranom cijelom lijevom stranom lica i glave", rekla je Iva.

Zdravstveni problem unatoč lijekovima, brojnim liječenjima i alternativama vuče još od jeseni prošle godine, a smatra da je okidač za to bio nagomilani stres, pogotovo jer su u to vrijeme pripremali sestrinu svadbu te kaže kako joj se nakupilo svega i na poslu te da je najvjerojatnije eskaliralo na ovaj način.

"Moj RHS trajao je vise od pola godine i još sam u fazi da se ne nije sve vratilo na mjesto. Oko mi kasni i lijeva strana donje usne. Najgore je bilo u trenutku kada sam to primijetila i dok se nije ustanovilo u čemu je riječ. Isto tako, nakon mjesec dana liječenja i terapija stanje se nije popravljalo pa moram priznati da me počela hvatati panika i strah", rekla je Iva. Svoju je borbu redovito dokumentirala na Instagramu, a unatoč svemu, trudila se živjeti normalno. U jednoj je objavi nakon nekoliko mjeseci strepnje napisala kako je zaboravila kako se normalno nasmijati - "da se vide svi zubi, onako od srca" te kako joj oko izgleda bez spuštenog kapka.

"Kod RHS-a je bitno odmah reagirati kako kasnije ne bi ostale trajne razlike, no moram priznati da oporavak u financijskom smislu nije jeftin. RHS se smatra hitnom dijagnozom, ali HZZO ga ne pokriva tako da sam sve morala plaćati, a znamo kako se kod nas te cifre kreću. Morala sam hitno na magnetsku rezonancu mozga, kako bi se ustanovilo da se ne radi o moždanom udaru ili tumoru, no sljedeća rečenica neurologice bila je da moram ići privatno jer se u bolnici na pregled čeka od šest mjeseci do godinu dana. Isto tako preporučuje se barokomora, ali kako RHS nije na popisu priznatih dijagnoza HZZO-a, svaki ulazak se mora platiti oko 500 kn, a preporuka je do 20 ulazaka. To čini čovjeka ogorčenim, a na fizikalne terapije preko HZZO-a se čeka mjesecima. Kod ovog sindroma su bitni dani. Isto tako nisu baš najbolje upoznati kako tretirati osobu s tim problemom, pa dosta ljudi zna ostati s trajnim posljedicama na licu", rekla je Iva. Naljutila su je i razna tumačenja liječnika koji su komentirali Bieberovo stanje i potom govorili kako sve relativno brzo prolazi, odnosno unutar nekoliko mjeseci.

"Iskreno, iznenadilo me kada sam pročitala da bi RHS trebao proći u roku mjesec dana, bila mi je to napuhana informacija jer sam baš na sebi osjetila kako to nije slučaj. Smatram da je to kod svake osobe individualno. Nismo svi isti i svi drugačije reagiramo na razne stvari. Kada sam primijetila da nešto nije u redu s licem i da ga ne mogu micati, kako je tada bio vikend, prvo što sam napravila je bio odlazak na Hitnu pomoć. Tamo su mi napravili sve pretrage i ustanovljeno je o čemu je riječ. Preporuka liječnika na Rebru bila je uzimanje 14 dana kortikosteroida, injekcija B vitamina i fizioterapija. Krenula sam sa svime redovito, no nije bilo nikakvih pomaka nakon duže od mjesec dana", rekla je. To je u njoj pobudilo prije svega zabrinutost, ali pronašla je rješenje.

"Neurologica mi je tada preporučila da probam s akupunkturom i to je bio najbolji mogući potez. Nakon već tri tretmana počeli su se vidjeti pomaci na bolje. Na akupunkturu sam odlazila tri puta tjedno plus ostala dva dana na fizioterapiju. Isto tako s time nema mirovanja, pa bi kod kuće često radila vježbe i zadane grimase. Rečeno je da je to potrebno jer što duže nema pomaka da su veće šanse da će ostati razlike nakon što se živac oporavi. Samostalne vježbe i fizioterapija koja je uključivala elektrostimulaciju živca i masaža pomogle su, ali akupunktura je ta koja mi je najviše pomogla", rekla je. Nakon sestrina vjenčanja, red je došao i na njezino, a priznaje kako je strahovala da se živac u licu neće popraviti do jednog od najvažnijih dana u njezinom životu. Ipak, odlučila je otkloniti stres u životu i fokusirati se isključivo na oporavak.

"Što se tiče vjenčanja, nisam se time previše opterećivala, rekla sam si kako bude, bit će. Bilo mi je tada važno samo da ozdravim i sva sam se unijela u to. S RHS-om sam shvatila i naučila da se ne smijem oko nebitnih stvari toliko nervirati i da mi stres i nervoza ne donose ništa dobroga", rekla je. Dodala je kako RHS nije utjecao na njezino samopouzdanje, već naprotiv. Predrasuda nije bila, ljudi su joj se češće javljali jer su željeli prikupiti što više informacija o sindromu, a i sama je doznala neke pojedinosti od pacijenata koju su prošli kroz slično.

"Prije svog iskustva čula sam za RHS, ali nisam znala da može toliko dugo trajati i da može tako jako zahvatiti živac, mislila sam da je to kratkoročno i privremeno stanje koje prođe kroz par dana", rekla je. Nažalost, to nije bio njezin slučaj.

Prije dvije godine u javnosti je hrabro progovorila i o svojoj situaciji s opsesivno-kompulzivnim poremećajem koji joj se manifestirao još u ranoj mladosti, a triger je većinom upuštanje u emocionalne odnose. Nakon dugotrajnog rada na sebi, liječenja, razgovora sa psihoterapeutima, poremećaj je uspjela dovesti pod kontrolu.

"Što se tiče mog OKP-a, njega držim pod kontrolom. Odlazim redovito na psihoterapiju, radim na sebi i to mi pomaže da se ne predajem i da napredujem. Život te nauči kako reagirati na određene situacije. Bitno je samo raditi na boljitku sebe", zaključila je Iva.