Od pobjede uRTL-ovom showu 'Hrvatska traži zvijezdu' prošlo je dvanaest godina, kada je kao šesnaestogodišnjakinja uzela titulu najbolje mlade zvijezde. U ovih 12 godina Kim Verson nije se puno promijenila. I dalje je samozatajna, glazbu shvaća kao put kojim treba i dalje koračati, a nije od onih koji se nemilosrdno vole eksponirati, ne pazeći na cijenu. Prije mjesec dana izašao joj je duet s glazbenikom Kristianom Merlotom , a najavljuje i novi projekt - album za djecu i mlade "Digni ruke sve do neba". S mladom glazbenicom popričali smo i o ljubavi, smatra li se tipičnom milenijalkom te kako ona i njezina pudlica Wendy najradije provode vrijeme.

Možeš li se danas, desetak godina kasnije, odmaknuti od imidža djevojčice koju smo upoznali u RTL-ovom talent showu?

Nadam se da mogu.S obzirom na to da je prošlo 12 godina od glazbenih početaka, mislim da sam stvorila jedan svoj prepoznatljiv stil. Od kada sam ugazila u glazbene vode pa sve do sada, nastojim ostati vjerna sebi, stvaram, kreiram, pišem i živim svoju glazbu.

Počela si sa 16 godina, smatraš li da je to bilo prerano budući da si tada bila tinejdžerica?

Nakon jako puno iskustva koje sam stekla bivajući na sceni, puno divnih pjesama i angažmana, svakako mislim da su se moji glazbeni počeci odvijali u pravo vrijeme. Kada je u pitanju životni poziv, njega osjetiš vrlo rano i to je jedan poseban osjećaj koji jednostavno moraš slijediti.

Što pamtiš iz vremena kada si pobijedila u showu 'Hrvatska traži zvijezdu'?

Puno i prepuno divnih događaja, ljudi s kojima sam surađivala, nastupa i raznih prilika. Najviše pamtim tu jednu neopisivu energiju koja se akumulirala i stvorila čarobne stvari koje nisam mogla niti sanjati.

Izvor: Josip Ninković

Rekla si da imaš hrpu pjesama koje još čekaju svoj red, kako biraš koju i u kojem trenutku 'izvući iz ladice'?

Fora je što nikada ne znam kada će koja pjesma biti realizirana i predstavljena, a neke za koje sam mislila da ću snimiti ranije čekale su i po nekoliko godina. Znalo se dogoditi da se ujutro probudim i kažem -e, sad je vrijeme za ovu stvar! I to je to. Jednostavno dođe po osjećaju.

Što si naučila o estradi u ovih 12 godina što si dio nje?

Jako puno sam naučila i naravno učim još uvijek. Ono što bih možda izdvojila kao jednu lekciju je to koliko se zaista glazbenici moraju potruditi sasvim sami, uz godine i godine truda, talenta, prolivenog znoja da bi njihov rad došao na pravi način do izražaja. Ja sam otpočetka imala dobar start i uspjela sam nekako zadržati taj segment prepoznatljivosti pa samim time mogu reći da sam po tom pitanju imala sreće. Sve nakon toga bila je velika upornost, volja, rad i nisam odustajalana preprekama. Ima tu svega u pozadini. Zapravo pokušavam držati određeno odstojanje od same estrade, ali opet zadržati tu jednu prisutnost koja je jako bitna kako bih mogla i napredovati u bitnim glazbenim sferama.

S kime ti je želja snimiti duet?

Snimila sam duet sa Zoricom Kondžom, Bojanom Jambrošićem, zatim se dogodila i suradnja sa saksofonistom Igorom Geržinom. Upravo je izašao i duet sa sjajnim izvođačem Kristianom Maroltom. Nadam se da će u budućnosti biti prilike za još neke zanimljive suradnje. Primjerice, super mi je Filip Rudan, Boris Štok i grupa Silente.

Sanjaš li koncerte u velikim dvoranama?

Mislim da bih lagala kad bih rekla da ne sanjam. Lijepo je sanjati, ali sada ću još neko vrijeme ostati u realnosti.

Gdje sve sviraš, gdje te možemo čuti ovo ljeto?

Prošlo ljeto je bilo dosta radno i bilo je lijepih svirki. Nadam se da će tako biti i ovoga ljeta. Čekam potvrde nekih datuma, a za sada je ugovoren koncert u Umagu.

Bila si na Dori 2019. godine, hoćeš li se u tom smjeru ponovno okušati?

Sudjelovanje na Dori bilo je poučno, cool i vrlo stresno iskustvo koje ću uvijek pamtiti. Za sada ne namjeravam ići u tom smjeru.

Što misliš o pjesmi koja će nas predstavljati ove godine, odnosno Miji Dimšić i 'Guilty pleasure'?

Moram reći da mi je ipak bolje sjela hrvatska verzija. Vjerujem da će Mia svojim jednostavnim, asamouvjerenim stavom odraditi svoj nastup kao i uvijek dosad te joj želim jako puno sreće!

Svoje pjesme i pišeš, je li ti to svojevrsna terapija?

Stvaranje glazbenog djela za mene je vrlo zanimljiv, izazovan, emotivan, euforičan i nepredvidljiv proces koji proživljavam duboko i svjesno.Već dužiniz godina mi upravo to pruža terapeutski osjećaj i vjetar u leđa jer tako izražavam veliki dio svojih osjećaja, misli, osobnih životnih stavova...

Prije mjesec dana izašao je tvoj duet s Kristianom Maroltom 'Korak ispred vremena'. Tekst i glazbu si sama napisala. Što ti je bila inspiracija?

"Korak ispred vremena" je definitivno jedna od onih pjesama koja je morala doseći svoju zrelost kako bi poprimila puni potencijal. Teško mi je objasniti način na koji je nastala, ali mogu reći da su to bili zaista posebni trenuci kada sam se prepustila potpunom jedinstvu sa samom sobom. S vremenom sam shvatila da je ova pjesma baš idealna za duet, a Kristian je svojom pojavom i afinitetom donio posebno osvježenje. Ruža ljubičaste boje koja se spominje u tekstu simbol je posebnosti, snage, krhkosti i duhovnosti. Velika je sreća kada isti nađu iste. Kada čovjek pronađe sebe i svoju ružu ljubičaste boje unatoč borbama i previranjima, tada ispuni svoju svrhu postojanja. I tada je korak ispred vremena.

Izvor: PR

Šuška se da radišna projektu za djecu i mlade...

Jako se veselim što mogu najaviti album za djecu i mlade "Digni ruke sve do neba" koji izlazi idući mjesec! Ta ideja i želja već dulje vrijeme leži u meni, baš zato što sam neke pjesme napisala kao djevojčica. Kompletan album je moj autorski, a aranžman i produkciju potpisuje Alan Dović, producent s kojim surađujem već dulje vrijeme. Mogu reći da nije riječ o klasičnom dječjem formatu, već o jednom sofisticiranom albumu u kojem će se moći pronaći i djeca starijeg uzrasta, mladi ljudi, pa čak i roditelji! Imala sam i jako zanimljiv photoshooting, ali neću još puno otkrivati.

Nikada nisi igrala na kartu seksepila, što su učinile tvoje brojne kolegice, bi li to ikada promijenila ili u tom smjeru nastavila u budućnosti?

Osoba sam koja pomno bira karte. Smatram da svatko treba biti ono što jest. Meni osobno kao ženi, na prvom mjestu je samopoštovanje, dostojanstvo i dokazivanje kroz umjetnost. To je nepobitan smjer u kojem idem.

Ti si dio generacije takozvanih milenijalaca – po čemu si tipična milenijalka, a po čemu se razlikuješ?

Ma ja uopće nisam tipična milenijalka. Nikad se nisam uklapala u društvo i uvijek bih bolje kliknula s malo starijom generacijom.

U jednom si intervjuu rekla kako zazireš od Tindera, je li se situacija u posljednjih godinu dana promijenila?

Jednostavno nisam nikad imala potrebu za tom vrstom upoznavanja. Inače sam malo staromodniji tip osobe pa mi je vrlo bitan taj prvi (sudbonosni), opipljivi kontakt i komunikacija uživo.

Imaš li momka, odnosno jesi li zaljubljena?

Odgovor na ovo pitanje zadržat ću za sebe, nemojte mi zamjeriti.

Nije tajna da ti je pudlica Wendy miljenica. Kako vas dvije provodite vrijeme?

Moja mala "frajlica", pudlica Wendy. Obožavamo dugo šetati u Maksimiru! Jako smo povezane i to je jedna posebna, velika ljubav koju ne mogu opisati riječima. Znamo se često i posvađati, a Wendy je prava mala buntovnica! S njom nikada nije dosadno i uljepšala je moj život na najbolji mogući način.

Što je tvoj "apaurin"bio u posljednje, jako stresne,dvije i pol godine?

Wendy, dugi razgovori s bliskim ljudima, boravak u prirodi, dobra čaša vina, kuhanje, film, knjiga i stvaranje novih pjesama. Bila sam dosta kreativna u posljednjedvije godine, što je između ostaloga rezultiralo nekim novim idejama.

U intervjuima često ističeš svoje roditelje, na koji način su ti sve oni pomogli na tvom glazbenom putu?

Moji roditelji su mi oduvijek najveći oslonac i podrška. U njih imam najviše povjerenja i uvijek možemo o svemu razgovarati, a uvelike mi pomažu da ostanem smirena i da pozitivno razmišljam u težim situacijama. Bez njih ne bih bila tu gdje jesam. Zahvalna sam što su mi uz neizmjernu ljubav ukazali na istinske životne vrijednosti.

Izvor: PR

Osim glazbe, jesi li razmišljala da se baviš nečim drugim? Ako da, što ti je plan B?

Postoje određena previranja u kompleksnim situacijama, razmišljanja da sam trebala ovako ili onako, ali to su sve normalne stvari u svakom poslu. Normalno je da se javljaju strahovi, zabrinutost i preispitivanje, ali jako je bitno prihvatiti i ono na što ne možeš utjecati jer se nakon toga rađaju lijepe stvari. Moj poziv oduvijek je bila glazba. U jednom trenutku konačno sam priznala samoj sebi da se ne trebam toliko preispitivati zato što nisam slijedila neke određene kalupe u koje se svrstava društvo. Po meni je najveći smisao raditi ono što istinski voliš u životu, a da pritom možeš neopterećeno živjeti. Za sve je potrebno puno vremena, istinske vjere i upornosti.