Iza glumice Ane Begić Tahiri mnoge su uspješne poslovne suradnje - trenutačno u sklopu Kazališta Moruzgva glumi u hit predstavi 'Tvorničke postavke', inače redateljskom prvijencu poznate glumice Ksenije Marinković , koja joj je dala priliku da, uz glumu, bude i kostimografkinja. Ono što si je dugo priželjkivala, kaže, sada je napokon uspjela izrealizirati. Odgovornost je bila velika, no smatra da je na koncu pogodila bit svakog lika u predstavi.

U kinima je i film 'Marginalci' redatelja Ljubomira Kerekeša , u kojem ima sporednu ulogu, ali ovoj ponajprije kazališnoj glumici uvijek bude drago kada surađuje s poznatim Međimurcima. Na setu je morala naučiti voziti traktor, što je još jedna vještina koju je vrlo brzo savladala, a vukla je i tačke pune demižonki i kobasa. O svemu ovome govorila je u videointervjuu RTL Showa. Iako se intervju bazirao na pitanjima o glumi, dotakli smo se i nekih tema koje se tiču njezina privatnog života.

Ova majka 11-godišnje djevojčice Lane govorila je o izazovima u roditeljstvu, što joj je u ovo vrijeme izraženije jer je njezina jedinica nedavno ušla u pubertet. Kako ne pogriješiti, a opet odgajati onako kako smatraš da je ispravno? Nije imala jednoznačan odgovor, a u intervjuu se osvrnula i na hormonalni poremećaj zbog kojeg je morala promijeniti neke stvari...

Predstava 'Tvorničke postavke' u kojoj glumite ujedno je i redateljski prvijenac Ksenije Marinković. Kako je bilo raditi s njom na takvom projektu?

Mi, stupovi kazališta Moruzgva, na počecima smo se dogovarali da jedna režira, jedna radi scenografiju. Ispostavilo se da je Ksenija Marinković režirala ovu predstavu, ja sam radila kostimografiju, a Erna Rudnički pisala glazbu za ovu predstavu. U velikoj većini smo odradile posao, a meni se ispunila želja. Drago mi je da smo radile zajedno, Ksenija je izvrsna, probe nam nisu trajale dugo, odlično smo se zabavljale, odlično smo surađivale na relaciji kostimografkinja i redateljica te redateljica i glumica. Potpisujem i ponovila bih opet.

Pogledajte videointervju s Anom Begić Tahiri:

Vi kao redateljica?

Ne.

Kao producentica?

Kao producentica da. No, ovdje mi je zapravo bila ispunjena želja za kostimografiju. Jako je volim. Nama kostimi dođu tek negdje pred generalnu probu, radimo na tome nekoliko mjeseci, idemo na kostimske probe, ali predstavu spremamo u našoj radnoj odjeći. Taj kostim dobiješ tek nekoliko dana pred premijeru. Tu se mogu dogoditi pogreške, a može se dogoditi i da ti sjedne ono što ti je nedostajalo. Ovisi kako se si ti s tim kostimom, kako te kostimograf ubrao. Imala sam veliku odgovornost i to me jako veselilo, ali malo sam imala tremu, moram priznati. Drago mi je da su kolege jako zadovoljne s time kako sam ih obukla. Jako sam zadovoljna, napravili su svi odlične uloge, a i kostimi su bili dobri.

Amar Bukvić i vi zajedno ste glumili u 'Bibinom svijetu', a evo vas opet u 'Tvorničkim postavkama'...

Prvi put na televiziji smo bili u 'Bibinom svijetu', radili smo još neke televizijske projekte, a na sceni - prvi put zajedno. Cijeli život smo frendovi pa nam je ovo bila najprirodnija stvar. Prvi put glumimo bračni par i uživali smo. Baš nemam što reći na taj proces koji mi je zaista bio san snova.

Uloga se bavi predrasudama, kako njih, po pitanju mentaliteta, doživljavate u stvarnom životu?

Uloga mi je bila zabavna, naravno da predrasuda ima, ovdje je jedan sraz mentaliteta, generacija, pogleda, jako je zabavno napravljeno, mislim da nimalo uvredljivo. I ako je trebalo biti tako, vrlo brzo se pokopa. To se otprilike tako događa kod mene i u privatnom životu. Ako i krenem lajati, vrlo brzo zatvorim usta.

S predstavom gostujete po cijeloj Hrvatskoj, je li vam trenutačno naporan ritam?

Nije mi naporno, radim puno za nezavisne teatre, osim što sam u angažmanu HNK, užasno puno radim za Kerekeš Teatar i za Kazalište Moruzgva, to su naravno putujuća kazališta. Nisam naravno jedina, ali među rijetkima koja može reći da jako dobro živim od kazališta. To mi je drago.

S Ljubomirem Kerekešem radile ste i na filmu Marginalci'. O kakvoj je ulozi riječ?

Uloga nije velika, ali drago mi je da se uvijek kod Kerekeša nađe uloga za mene. Ne znam kako se zovem i imam li uopće ime. Znam da sam krčmarica koja radi u zabiti i koja provijuga kroz film..., koja filmsku ekipa 'otpelja' do mjesta Skupštine, i to u traktoru. To sam recimo morala naučiti u jednom vrlo kratkom roku - voziti ogroman traktor s prikolicom. I voziti tačke pune kobasa i demižonki. Jako zabavno!

'Bibin svijet' se gleda i danas. Biste li tu ulogu prihvatili da vam se nudi danas?

Tada sam imala 24 godine, a sada imam 43 godine. Danas bi mi bila točna, danas je to to godište. Možda malo mlađa, 'ajmo reći da bi ona imala 36 godina. Bila sam više od deset godina mlađa, s dvoje djece. I to djece koja nisu mala. Drago mi je da se uloga dogodila tada kada se dogodila, iako bi mi sada puno bolje sjela.

Često se glumci žale da više nema toliko audicija kao ranije. Što vi mislite o tome?

Znam da ja idem na audicije i znam da imam puno redatelja prijatelja i poznanika koji me nikada nisu zvali na film ili seriju zato što me poznaju. I na to se apsolutno nikada nisam ljutila. Toga vjerojatno ima , ali meni se to zaista ne događa. Ako me zovu bez audicije to je zato što smatraju da je to uloga koju ja trebam igrati, a ne zato što me poznaju pa to rade to iz nekakve usluge, jer, vjeruj mi, takve usluge mi ne želiš napraviti. I ne znam bi li se to onda zvala usluga. Nemam s tim iskustva, a inače puno redatelja znam i s puno njih se družim. Čak s onima s kojima sam si najbolja me nikada nisu zvali.

Je li umreženost bitna?

Nema nas sada puno, više manje se svi znamo. Pogotovo filmski redatelji koji drže higijenu u smislu da dolaze na kazališne predstave i to ti je već jedan dio audicije. Zašto bi on trebao raditi audiciju ako je on tebe gledao u predstavi i kaže: to je ta uloga, to je osoba koju ja želim za svoj projekt'? Znam da se neki vrijeđaju na to i misle da bi audicija trebala biti, ali ako čovjek zna koga želi, onda ne vidim poantu zašto bi se trebala raditi audicija. Ima i jednog i drugog, i jedno i drugo je okej.

Komedija na filmu, komedija u kazalištu. Priželjkujete li si dramske uloge?

Upravo dolazi premijera nove predstave u HNK, 9.12. u režije Nenni Delmestre, tekst Marine Vujčić - Plodna voda'. I Genijalna prijateljica' još uvijek igra, aktualna je u HNK, svi fanovi, znamo knjige, serije, imaju prilike vidjeti i predstavu...

Događa li vam se da pročitate scenarij i kažete - opet isti obrazac uloga'?

Ima jedan dio života kada sam bila ukalupljena u jedno te iste uloge. S godinama je to baš šaroliko. Sada se to dogodilo i s Tvorničkim postavkama, i s Ja, trudnica' i s Genijalna prijateljica' i sada će to biti s predstavom Plodna voda', pa je bilo s Ljudi od voska', pa s Ciganin, ali najljepši', sve hit predstave. Baš jedan dijapazon drugačijih uloga tako da, to valjda kako si stariji jednostavno te tako krene. Bila sam zadovoljna sa svakom, a iako mi na prvu nije sjela, poslije mi je dobrodošla.

Može li netko na našoj sceni uopće odbiti ulogu, je li to onda luksuz?

Može, zašto ne? Ako se netko s nečime ne slaže, na ništa se ne smije siliti, pa tako ni glumca. E sad možeš li si to priuštiti financijski, to je na tebi, a bolje ne raditi ako to ne osjećaš. Kao i u ostalom u svakom poslu. No, neki si stvarno ne mogu priuštiti taj luksuz.

Koliko ste uloga odbili?

Nijednu, ako sam odbila, nisam mogla zbog vremena.

Ostatak intervjua s Anom Begić Tahiri pogledajte u videu - o hormonskim problemima, odgoju kćeri tinejdžerice i važnosti sistematskih pregleda kod žena!