Voditelj informativne emisije RTL Danas Tomislav Jelinčić za RTL.hr se prisjetio svojih školskih dana i otkrio koji mu je predmet bio najdraži, no koji i najgori. 

Sjećate li se svog prvog dana u školskim klupama, kako vam je bilo?

Sjećam se prvih dana svoje škole kao trenutaka velikog  uzbuđenja, a posebno po lijepom pamtim miris novih udžbenika i bilježnica. Nema većeg gušta od otvaranja nove pernice s našiljenim olovkama i bojicama i još neraspakirane gumice za brisanje.

Koja sjećanja vežete za taj period?

Baš je bilo lijepo i bezbrižno, posebno zato jer nisu postojali mobiteli pa smo od dosade uvijek poslije škole smišljali nove avanture. Usto, nismo imali stresa oko ocjena jer smo prva tri razreda imali opisne ocjene oko kojih se nitko nije nešto posebno uzbuđivao. Danas odmah nakon vrtića upadaju u stres ako se ne dobivaju petice ili ako se zalomi kakva dvojka ili jedinica. Danas je djeci nažalost nepotrebno stresno djetinjstvo.

Izdvojite najljepšu uspomenu?

Često sam u školu zaboravljao papuče koje smo morali nositi kući, a jednom sam zaboravio i školsku torbu. Mene je to zabavljalo.

Što vas je naučio taj period?

Taj me period naučio da uvijek provjerim jesam li u torbu stavio papuče, a tako ću biti siguran da sam ponio i torbu.

Gdje ste išli u osnovnu školu?

U osnovnu školu sam najprije išao u Gajnice, u zapadnom dijelu Zagreba. Lijepa i pitoma sredina, tada bez puno automobila i s puno parkova i zelenila. Zatim sam preselio na istok grada, na Ferenčicu.

Koji vam je bio omiljeni, a koji najgori predmet i zašto?

Najdraži mi je predmet bio Hrvatski jezik i književnost, možda ponajviše zbog profesorice Nade Kovačić koju su i roditelji mojih kolega iz razreda u vrijeme kada im je ona predavala iz milja zvali Bakica. Baš smo je voljeli i ona nas. Zbog nje sam i zavolio hrvatski i bilo mi je neugodno pred njom nešto ne znati.

Jeste li bili buntovni u školi?

Onako koliko to klipani moje dobi znaju biti.

Jeste li voljeli učiti ili ste se više snalazili?

Snalazio sam se...s učenjem.

Jeste li imali simpatiju u tom razdoblju?

Jesam. Al' sam bio jako sramežljiv. I takav ostao.

Jeste li ostali s ikim u kontaktu od prijatelja iz razreda?

O da, s mnogima, a najviše s najboljim prijateljima iz toga razdoblja Svjetlanom i Mirsadom s kojima sam i dan danas u redovnom kontaktu i ne prođu rođendani, blagdani, svetkovine i ostale prigode, a da si ne čestitamo.

Je li vam bilo ljepše u osnovnoj ili u srednjoj školi?

Bilo je jednako lijepo i jednako naporno kad se moralo učiti. U osnovnoj bezbrižnije, tijekom srednje škole je bio rat, uzbune i specifično vrijeme, ali također s divnim ljudima s kojima sam i danas u kontaktu. 

Jeste li već tada znali što želite postati po zanimanju?

Jesam, htio sam postati automehaničar ili frizer. I eto me diplomirani novinar i akademski redatelj.

Je li vam bio draži jutarnji ili popodnevni turnus?

Više sam volio jutarnji jer si poslije imao cijeli dan. I cijelu noć.

Jeste li išli na neke izvannastavne aktivnosti, ako da koje i zašto?

Puno sam se bavio sportom, a uz košarku, nogomet i plivanje, išao sam na dramsku i sudjelovao u literarno-novinarskoj grupi. Odmalena sam volio igrališta i pozornice.

Koji biste razred izdvojili kao najbolji?

Ovi završni su bili cool, osmi osnovne i četvrti srednje...kada vidiš svjetlo na kraju tunela.

Koji biste savjet dali sada sebi u toj dobi?

Uživaj, ne brini se, bit će dobro kako god završi. 

Slažete li se s onom izrekom: 'Od kolijevke do groba najljepše je đačko doba'?

Pitajte me to u mirovini. I sad mi je skroz ok.