Osim što je bila strastvena u sportovima kao što su jahanje, tjelovježba i plivanje, carica Sisi također je uživala u još jednom hobiju - pisanju poezije. Kroz svoje stihove, izražavala je svoje nezadovoljstvo prema austrijskom dvoru i monarhiji. Sisi nije imala povjerenja u svoje suvremenike na bečkom dvoru da će ispuniti njezine želje, pa je poduzela stroge mjere kako bi zaštitila ono što je smatrala da će svijet željeti pročitati. 

Godine 1951. misteriozan paket stigao je iz Bavarske u ured predsjednika Švicarske. Pošiljatelj, vojvoda Ludwig Bavarski, bio je u posjedu njegovog sadržaja od 1909. kao dio imovine svog oca, poznatog oftalmologa Karla Theodora von Wittelsbacha, mlađeg brata carice Sisi. 

U paketu su se nalazila tri crna kožna sveska s pozlaćenim rubovima i kopčom, u kojima su bili kronološki zapisani deseci pjesama, vlastoručno napisanih od same carice, kao i pismo koje je Sisi uputila budućnosti. 

"Draga buduća dušo, ove dokumente povjeravam tebi. Gospodar mi ih je diktirao i odredio njihovu svrhu, da se 60 godina od 1890. godine objave u korist političkih zatvorenika i njihovih potrebitih. Jer za 60 godina, baš kao i danas, bit će vrlo malo sreće i radosti, tj. slobode, na našoj maloj zvijezdi. Možda na drugoj? Nisam u poziciji reći ti ove stvari danas - možda kada čitaš ove retke... S ljubaznim pozdravom, jer osjećam da me voliš, Titania" 

Glasine o literarnom naslijeđu carice Sisi kružile su Austrijom duže vrijeme. Bilo je opće poznato da je Sisi pisala poeziju, a neki od njezinih radova bili su objavljeni u memoarima. Međutim, većina povjesničara vjerovala je da, ako su njezina djela i postojala, bila su uništena. Poznato je da je Ida Ferenczy, bliska prijateljica i pratilja Sisi, uništavala njena pisma. 

3. srpnja 1951., zaključana škrinja s rukopisima carice Sisi predana je Eduardu von Steigeru, tadašnjem predsjedniku Švicarske Konfederacije. Svi prisutni bili su iznenađeni kada su otkrili sveske pjesama napisane od strane austrijske carice. Očekivali su važne dokumente ili možda oproštajnu poruku prijestolonasljednika Rudolfa, ali umjesto toga, škrinja je sadržavala samo njezinu poeziju. 

Sisina poezija izazvala je dilemu među švicarskim političarima. Što učiniti s naslijeđem austrijske carice? Léon Kern, voditelj Federalnih arhiva, pozvan je da procijeni kvalitetu tekstova. Njegova ocjena bila je jasna: "U globalu, ova poezija nema značajnu književnu vrijednost." Zaključio je da bi ti zapisi mogli naštetiti reputaciji preminule carice: "U svakom slučaju, ne doprinosi njezinoj slavi."  

U svojim dnevnicima, Sisi je bila kritična prema austrijskom dvoru i monarhiji, otvoreno izražavajući svoje mišljenje da je monarhijski sustav vladavine zastario. Svjesna da njezini liberalni i antiklerikalni stavovi ne bi bili dobro prihvaćeni u domovini, te da bi čak mogli biti uništeni, odlučila je svoje dnevnike ostaviti Švicarskoj. Divila se njemačkom pjesniku Heinrichu Heineu i pisala je pjesme u njegovom stilu.  

Sisi je izričito zatražila da se njene pjesme objave, a prihod donira u korist političkih zatvorenika i njihovih obitelji. Međutim, švicarski političari i dužnosnici nastojali su spriječiti objavljivanje njenih rukopisa, bojeći se da bi to moglo narušiti sjećanje na carstvo i ugled same carice.  

Rukopisi carice Sisi gotovo su bili zaboravljeni u švicarskim arhivima sve do kraja 1970-ih. Godine 1980., biografkinja Sisine Brigitte Hamann, koja je istraživala arhiv za svoju knjigu 'The Reluctant Empress', predložila je da se rukopisi objave od strane Austrijske akademije znanosti. Akademija je dobila odobrenje švicarskog parlamenta, koji je predložio da se profit od prodaje knjige donira UN-ovom fondu za izbjeglice. Poezija iz Sisinih dnevnika prvi put je objavljena 1984. godine i do danas je doživjela pet novih izdanja.  

Nagrađivanu seriju 'Sisi' o životu austrijske carice i ugarsko-hrvatske kraljice pratite samo na platformi Voyo! 

POGLEDAJTE BONUS VIDEO IZ 'BRAKA NA PRVU':