Budući da je škola krenula, zamolili smo naša televizijska lica da se prisjete svojih školskih dana. Jesu li bili uzbudljivi? Kako su se snalazili i koje uspomene ih i danas raznježe? Voditeljica emisije RTL Danas Ana Brdarić Boljat za RTL.hr prisjetila se tih trenutaka. 

Sjećate li se svog prvog dana u školskim klupama, kako vam je bilo?

Nisam samo prvi put sjela u školsku klupu, već sam par dana prije odlaska u 1. razred promijenila i grad – iz Zagreba sam doselila u Varaždin tako da je šok bio dvostruki, ali sjećam se da sam se osjećala jako važnom s torbom i knjigama i sve shvatila jako ozbiljno. Organizirano sam pristupila ideji da počinje moje obrazovanje i već prvi tjedan smislila sustav nagrađivanja za dobivene zvjezdice u školi.

Koja sjećanja vežete za taj period?

Prvobitni entuzijazam za stjecanjem novih znanja je splasnuo jer sam gradivo prvog razreda već svladala s dedom čitajući novine iz dana u dan i računajući dok smo se šetali i prije odlaska u školu pa sam imala puno vremena za druženje i istraživanje novog grada koji mi je postao dom. Znam da sam najviše guštala u druženju s prijateljima. Neprestano smo bili vani, nastajala su prva prijateljstva, prve simpatije... Uglavnom jedno vedro vrijeme puno izazova bih rekla.

Izdvojite najljepšu uspomenu?

Toliko sam si željela bicikl cijelo djetinjstvo. Onako da je baš moj. Nov. Ne naslijeđen. Da se sjaji i da ima zvonce. I dobila sam ga. Mama ga je parkirala u dnevnu sobu. BMX. Čak sam i zaplakala. Postoji slika – dok se smijem imam rupice, a na njoj su se uduplale od zadovoljstva. Uskoro više nije bio nov, uskoro sam imala ruku u gipsu, ali i dalje nisam skidala osmijeh s lica.

Što vas je naučio taj period?

Da sve mogu sama, ali da je obitelj tu kada zagusti te da je sretne vijesti najbolje proslaviti s njima.

Koji vam je bio omiljeni, a koji najgori predmet i zašto?

Najomiljeniji mi je bio hrvatski jezik, a kasnije i fizika. Nisam bila štreberica, ali nije bilo do predmeta već učitelja. Mislim da je to najveća vrijednost koju sam dobila tijekom svog obrazovanja – većina učitelja/profesora voljela je svoj posao i tada se znanje lakše upija. Znam im i dan danas imena od osnovne do srednje – oni za koje su  svi rekli da su zeznuti meni su bili najdraži (iako nisam nužno kod njih uvijek dobro prolazila). 

Jeste li bili buntovni u školi?

Buntovna, ali pametno buntovna. Bar sam ja mislila da je tako. Voljela sam glumu od osnovne škole, pa sam stalno nastupala i bavila se nekim predstavama i recitacijama – a sve dijelom kako bi stvorila prostor da izbjegnem nastavu uz potporu škole – jer ipak trebalo je odraditi silne probe i puno toga organizirati. Nekoliko puta smo se i aktivirali kako bi spriječili nepravdu, ali sve u okvirima više/manje prihvatljivog; od pisanja peticija do raznih drugih akcija.

Jeste li voljeli učiti ili ste se više snalazili?

Ne znam je li osnovna škola prije bila jednostavnija, djeca pametnija ili roditelji manje zahtjevni. Ne sjećam se osnovne škole kao nekog bauka, problema...Bila sam odlikaš, ali i meni se potkrala koja lošija ocjena. Dobra je stvar da nije bilo e-dnevnika i da smo imali vremena za snaći se ako bismo nešto uprskali. Čini mi se da je u moje vrijeme sigurno bilo zdravije odrastati te da smo mi za razliku od naše djece rasli u sigurnijem okruženju što se tiče komunikacijskih kanala. Isto tako, našu je generaciju kroz obrazovanje obilježio i Domovinski rat, a to je sad već neka druga priča... 

Jeste li imali simpatiju u tom razdoblju?

Bio je jedan poseban dječak.

Jeste li ostali s ikim u kontaktu od prijatelja iz razreda?

S nekim sam krenula i u srednju školu, ali nismo više u kontaktu... Prave prijatelje pronašla sam u srednjoj i na faxu - oni su mi i dio obitelji. No,  Varaždin je specifičan mali grad u koji se često vraćam, a kada sretnem nekog od njih znamo se dobro zabaviti.

Je li vam bilo ljepše u osnovnoj ili u srednjoj školi?

Ne znam, guštala sam u svom djetinjstvu i odrastanju. Svaka godina imala je svoje izazove i svoje priče. Ono što želim svima je da, kao i ja, nemaju ružna sjećanja na školske dane.

Jeste li već tada znali što želite postati po zanimanju?

Odluka je dala dan pred prijemni, tako da nisam. Kuhalo se to očito negdje u meni, jer sam uvijek bila negdje uz novinarstvo, prezentacije, vođenje programa, uređivanje novina...

Je li vam bio draži jutarnji ili popodnevni turnus?

Najbolje je bilo  kad je došao vikend nakon jutarnjeg turnusa...to je značilo da imam slobodno petak poslijepodne, subotu, nedjelju i ponedjeljak ujutro – mali godišnji. Ne pitajte kada se pisala zadaća.

Jeste li išli na neke izvannastavne aktivnosti, ako da koje i zašto?

Uvijek, pa čak i sportske iako nisam neki sportski tip. Sve što je škola nudila – tu sam se okušala, od odbojke i scenske do praktičnog rada.

Koji biste razred izdvojili kao najbolji?

Volim prekretnice, pa ću reći 8. OŠ i 4. srednje. 

Koji biste savjet dali sada sebi u toj dobi?

Vjeruj u sebe i svoje instinkte. Provodi vrijeme s roditeljima – nikad ne znaš kad će te zauvijek ostaviti. Prijatelj ti je onaj koji se s tobom smije i plače kada je tebi potrebno, ne samo njemu.

Slažete li se s onom izrekom: 'Od kolijevke do groba najljepše je đačko doba'?

Ne, ja volim svaki dio svoga života, ali složila bih se da je jedan od ljepših jer njime vlada bezbrižnost.